Iako kineske automobile prvenstveno povezujemo sa modernim električnim vozilima, realnost je prilično drugačija. Dok se Zapad bavi kineskim električnim vozilima, auto-industriju oblikuje drugačiji talas: kineske kompanije masovno izvoze benzinske automobile koje ne mogu da plasiraju na domaćem tržištu.
Ekspanzija električnih vozila u Kini prepolovila je prodaju modela sa motorima na unutrašnje sagorevanje, što je dovelo do ogromnih viškova proizvodnih kapaciteta. Kako bi spasile zaradu i iskoristile fabričke linije, brojne kineske firme preusmerile su se na izvoz u zemlje Istočne Evrope, Južne Amerike, Afrike i jugoistočne Azije.

Od 2020. godine, čak 76% kineskog izvoza automobila čine modeli na benzin, a ukupne isporuke porasle su sa milion na više od 6,5 miliona vozila godišnje. Kineski brendovi, među kojima dominiraju državni giganti kao što su SAIC, BAIC, Dongfeng i Changan, beleže nagli rast prodaje u inostranstvu dok njihovi zajednički poduhvati sa stranim partnerima u Kini propadaju. Dongfeng je tako nadoknadio pad prodaje modela razvijenih sa Hondom i Nissanom, dok je SAIC više nego udvostručio izvoz sopstvenih brendova.
Kineski benzinci osvajaju tržišta širom sveta
U mnogim državama sa slabom infrastrukturom za električna vozila, kineski automobili na benzin prodaju se bolje od EV modela. To posebno važi za istočnoevropske i latinoameričke kupce, kao i tržišta Afrike. Chery je isporuke povećao na 2,6 miliona vozila, pri čemu su četiri petine automobili sa klasičnim motorima. Geely i Great Wall Motor takođe beleže snažan rast.

Ovaj talas izvoza pokrenut je prevelikom proizvodnjom u Kini. EV bum ispraznio je fabrike za benzinske modele, stvarajući višak kapaciteta za čak 30 miliona vozila godišnje. Kako domaće tržište više ne može da ih apsorbuje, kineski proizvođači preusmerili su višak u svet, neretko nudeći modele po znatno nižim cenama od konkurencije. Na tržištima poput Meksika, Rusije i Južne Afrike kineski brendovi preuzeli su značajan udeo prodaje, često potiskujući kompanije poput Toyote, Chevroleta i Volkswagena.
U državama poput Čilea i Urugvaja kineski terenci i pikap modeli prodaju se u desetinama hiljada primeraka, daleko nadmašujući prodaju električnih automobila. Privlače kupce kombinacijom niže cene, pristojne opreme i modernog softvera, što za mnoge domaće ili zapadne proizvođače predstavlja tešku konkurenciju.
Dok Zapad uvodi carine kako bi ograničio kineske EV modele, najveći pritisak trenutno ne dolazi iz segmenta električnih automobila, već iz masovnog talasa pristupačnih kineskih benzinaca koji preuzimaju platežno slabija i tržišta u nastajanju dok menjaju globalni poredak u automobilskoj industriji, prenosi Reuters.