Poslednjih 25 godina donelo je tehnološke promene koje su do skoro delovale nezamislivo. Početkom veka većina računara se na internet povezivala putem sporih dial-up veza, Netflix je slao DVD filmove poštom, a pametni telefoni bili su nepoznat pojam za većinu ljudi. Dve i po decenije kasnije, razvoj veštačke inteligencije, robotike i brojnih drugih oblasti odvija se neverovatnom brzinom.
Zbog toga su stručnjaci pokušali da odgovore na pitanje kako bi narednih 25 godina moglo da oblikuje tehnologije koje koristimo i način na koji živimo.
Naučna fantastika smeštena u pedesete godine ovog veka često prikazuje ljude koji koriste tehnološka unapređenja kako bi bili zdraviji, zadovoljniji i produktivniji. U igri Deus Ex, čija je radnja smeštena u 2052. godinu, ljudi u svoje telo ubrizgavaju nanorobote koji manipulišu materijom na nivou atoma i omogućavaju nadljudske sposobnosti, poput izuzetne brzine ili vida u mraku.
Iako zvuči futuristički, nanotehnologija je inženjering na nivou milionitih delova milimetra i već je sastavni deo savremenog života. Svaki pametni telefon i računar oslanja se na centralni čip sastavljen od milijardi tranzistora izrađenih na nanoskali, što omogućava brzo procesiranje podataka.
Profesor Stiven Bramvel iz Londonskog centra za nanotehnologiju smatra da će do 2050. granice između mašina, elektronike i biologije skoro nestati. Prema njegovim rečima, realnije je očekivati implantate koji prate zdravstveno stanje ili pomažu komunikaciji, nego one koji pružaju fantastične sposobnosti. Medicina bi, takođe, mogla da koristi nanomašine za preciznu isporuku lekova tačno na mesto gde su potrebni.
Profesor Kevin Vorvik, stručnjak za kibernetiku, otišao je i korak dalje. Još 1998. godine postao je prvi čovek sa mikročipom ugrađenim u nervni sistem, zbog čega je dobio nadimak „Kapetan Kiborg“. On veruje da bi do 2050. kibernetička rešenja mogla da omoguće revolucionarne terapije za pojedine bolesti, poput šizofrenije, kroz duboku elektronsku stimulaciju mozga umesto klasičnih lekova. Takođe smatra da će postati moguće da mozak i telo funkcionišu na različitim lokacijama.
Spajanje ljudi i tehnologije menja društvo
Jedno od zanimljivih predviđanja odnosi se i na takozvane „digitalne blizance“. Profesor Rodžer Hajfild iz Science Museum Group-a smatra da bi virtuelne verzije ljudi, ažurirane podacima u realnom vremenu, mogle da postanu uobičajene. One bi omogućile testiranje lekova, dijeta ili promena životnog stila bez rizika po stvarno zdravlje, nudeći uvid u potencijalne buduće ishode.
Razvoj veštačke inteligencije dodatno će ubrzati kvantno računarstvo, oblast u koju kompanije poput Google-a i IBM-a ulažu milijarde dolara. Kvantni računari omogućavaju izuzetno složene proračune, poput simulacije molekularnih interakcija radi bržeg razvoja lekova. Prema proceni direktora kompanije Nvidia, Džensena Huanga, kvantno računarstvo koje ima praktičnu primenu moglo bi postati stvarnost za oko 20 godina.
Veštačka inteligencija će imati ključnu ulogu i u obrazovanju. Futurista Trejsi Foulouz smatra da će učenje do 2050. godine odvijati kroz kombinaciju fizičke i virtuelne stvarnosti, uz AI nastavnike koji se prilagođavaju u realnom vremenu. Umesto klasičnih udžbenika, deca bi koristila duboke simulacije, dok bi se nastava prilagođavala individualnim biometrijskim i genetskim karakteristikama učenika.
Promene se očekuju i u saobraćaju i svemirskim istraživanjima. Predviđa se da će autonomna vozila značajno smanjiti gužve i broj saobraćajnih nesreća, dok bi u svemiru mogla da nastanu trajne baze na Mesecu. Neke industrije, poput farmaceutske, mogle bi delimično da se presele u orbitu, gde se u mikrogravitaciji proizvode kvalitetniji kristali za nove lekove. Iako naučna fantastika često prikazuje distopijsku budućnost, pojedini stručnjaci podsećaju da je nauka, uprkos rizicima, donela više koristi nego štete. Kako je još 1968. godine zapisao pisac Filip K. Dik, nauka je ljudima dala više života nego što ih je oduzela i to je perspektiva koju, prema mišljenju stručnjaka, ne treba izgubiti iz vida dok se razmišlja o 2050. godini, piše BBC.