Opis igre: Mafia II

Igra vrlo inspirativnog imena i plemenitog porekla, čiji je prethodnik svojevremeno postavio neke nove standarde na PC računarima kada su u pitanju akcione avanture iz trećeg lica i naracija, je nakon dužeg niza godina konačno stigla na naše PC računare, ali i konzole. Da li i dalje na isti način gledamo na ovu igru, ovaj žanr i sandbox naslove uopšte i koliko nam u stvari pruža Mafia II...? Davne 2002. godine je na ekrane naših računara stigla igra pod jasnim i više nego ubedljivim naslovom - Mafia. Radilo se o akcionoj avanturi-pucačini iz trećeg lica, smeštenoj u zlatno doba mafijaške delatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama

Filip Majkić
Davne 2002. godine je na ekrane naših računara stigla igra pod jasnim i više nego ubedljivim naslovom – Mafia. Radilo se o akcionoj avanturi-pucačini iz trećeg lica, smeštenoj u zlatno doba mafijaške delatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, u dvadesete godine dvadesetog veka. Lokacija – Njujork, okruženje – banda Don Salijerija, jednog od najpoznatijih mafijaša u istoriji koji je u svojoj šaci držao pola Njujorka. Sa kvazi-istorijskom podlogom, snažno fokusiranom pričom, mogućnošću vožnje automobila koji su bili aktuelni u pomenutom periodu, te sasvim dovoljno slobode u sandbox stilu i činjenicom da se radilo o akcionoj igri-pucačini iz trećeg lica, u to vreme tako deficitarnoj na PC računarima, Mafia je postala neka vrsta ikone. Doživljena je kao simbol šta se može napraviti za PC “kada se hoće”, a neminovna su bila i poređenja sa GTA serijalom naslova. Sasvim solidna prodaja se zaustavila na nešto više od 2 miliona primerka, što je bio fantastičan uspeh za naslov koji je maltene sav marketing imao u pozitivnim opisima i ocenama kritičara.

Danas, osam godina kasnije, na naše ekrane, bili to monitori ili televizori (prethodnik je bio prevashodno orijentisan prema PC računarima pa je potom portovan na konzole, dok se sada Mafia II pojavljuje istovremeno za PC i PS3 i Xbox 360 konzole) stiže dugo očekivani nastavak, . Mnogi su se unapred radovali izlasku Mafia II naslova, smatrajući da je igra “već viđena da bude hit” u najavi. Obećavajući trejleri, najave razvojnog tima, kvalitetna podrška u domenu marketinga, sve je ukazivalo u tom smeru. Ipak, proteklo je dosta vremena, konkurenti nisu spavali, mnogo se toga izmenilo za ovih osam godina, uključujući i broj igara po žanrovima, ukuse, izlaganje priče, gejmplej zahteve, okrenutost prema igranju preko interneta u multiplej režimima…Može li u praksi Mafia II da postigne ono što je postigao njen prethodnik? Da li je to uopšte realno očekivati od nje?

 


 
 

Glavni meni: odmah upada u oči da Mafia II ne podržava multiplej
Opcije za podešavanje grafike

Priča se igraču odmotava iz perspektive glavnog junaka u dubokoj starosti, koji se pridružuje armiji da bi izbegao zatvor zbog pljačke i učestvuje u invaziji na Siciliju. Tamo klupko počinje da se odmotava (ili zamotava, zavisno od perspektive) kardinalnom izmišljotinom o bosu sicilijanske mafije čije je jedno obraćanje vojnicima dovoljno da se preda čitav garnizon Musolinijevih vojnika. U najboljem maniru širenja mitova o sopstvenoj moći, baš kao i na ovim prostorima. Uostalom, kao da se italijanska armija nije predavala sama od sebe, bez ikakvog podstrekivanja sa strane. Setimo se samo aprilskog rata, gde se Jugoslavija raspada, prestonica je porušena bombardovanjem, u zemlju sa svih strana nadiru fašističke armije i zauzimaju grad za gradom, kralj beži (sa državnim zlatnim polugama kojima se ni danas ne zna trag, dabome), samo na jednom delu ratišta koji – gle čuda – drži baš italijanska armija, naša vojska nadire, zauzima Skadar i ide prema Draču i Tirani, dok Italijani panično beže…Slično je bilo i u južnoj Francuskoj, gde Musolini sa leđa napada francusku armiju, koja je pred Hitlerom već kapitulirala, nadajući se da će se bogato okoristiti usled posrnuća svog suseda, samo da bi doživeo jedan od najsramnijih poraza u istoriji ratovanja.  

 

Od ovog trenutka počinjete sa igranjem

No, ostavimo istorijske lekcije za neku drugu priliku. Naš heroj biva ranjen, vraćen na kratkotrajni oporavak i baš kada treba da se vrati u armiju, prilazi mu stari prijatelj sa ponudom da ga oslobodi vojne službe. Istovremeno, stara majka i sirota sestra su zadužene kod zelenaša i treba im hitna pomoć. Kao što možete pretpostaviti, pošto ništa na ovom svetu nije besplatno, klupko počinje da se odmotava…ili zamotava, zavisno od perspektive. Vito, glavni junak ove igre, je još jedan u nizu nevoljnih mafijaša koji su se upustili u taj „zanat“ pod bremenom neizdrživog pritiska običnog, poštenog života. Koliko je takvih u realnom životu, šta mislite? Nažalost, Mafia II odbija da bude dovoljno skandalozna, odbija da nam da razvojni put pravog mafijaša koji je od svojih tinejdžerskih godina uzgajan da bude bahat, bezobrazan, bezobziran, prepun mržnje, da bude lopuža, da bude nemilosrdan ubica.  

 

Mesto događanja: Empire City, od milošte Carigrad…

Blago razočaranje nas je sačekalo kada smo shvatili da umesto Njujorka radnja “mora” da se odvija u fiktivnom gradu. Empire City je svakako imao Njujork za uzor, ali nam se ne dopada taj trend izdvajanja iz realnog okruženja, valjda da se akti nasilja koje igrač non-stop čini ne bi asocirali sa stvarnim okruženjima. Priča se odmotava kroz 15 vrlo raznovrsnih poglavlja, a za one koji se pitaju – da, napravljena je veza glavnih likova Mafia II naslova i junaka prvog dela, za čije ćete otkrivanje morati da “zagazite duboko” u igru, maltene do samog kraja, ali vam nećemo kvariti užitak otkrivanjima detalja do kojih ćete doći odmotavajući zamršeno klupko priče. Doba u kome se igra odvija su kraj četrdesetih i početak pedesetih godina prošlog veka.  Koncept je naizgled vrlo sličan klasičnim sandbox naslovima, ali je istovremeno i značajno različit kada proniknete u detalje. Otvoreno okruženje, mogućnost obavljanja raznih operacija i sporednih misija, naizgled neograničena sloboda da se ide bilo kuda i vrše raznovrsne aktivnosti. Međutim, Mafia II se razlikuje u tome što ne podstiče naizgled besciljno divljanje po ulicama, vršenje nasilja po slučajnom izboru, niti stimuliše na izvršavanje dodatnih misija. Sa jedne strane, dobro je što je glavna priča u totalnom fokusu i igra usmerena prema njoj. Sa druge strane, svakako da dugoročno gledano nije dobro što ne samo da dešavanja van glavne priče nisu podstaknuta, naprotiv, u dobroj meri su obesmišljena. Možete, primera radi, obijene automobile odnositi na prodaju, ali zašto biste se uopšte batrgali time, kada novca imate više nego dovoljno za sopstvene potrebe, nemate ga posebno gde trošiti, a postojaće mesta u priči gde ćete ionako ostati bez svega što imate. Ako krenete u divljanje po ulicama, policajci će vas pojuriti. Međutim, ovde malo više pucaju da ubiju, a manje se trude da uhapse (pogađate, idete natrag na čekpoint u tom slučaju), i ima ih svuda, te nema puno smisla raditi nešto što ne donosi posebno zadovoljstvo u smislu ostvarenja određenog cilja.  

Mafia II je akciona igra iz trećeg lica. Lik je blago izmešten prema levoj strani ekrana, ili skroz ulevo u slučaju “pažljivog nišanjenja” koje ćete dosta koristiti u borbi. Na raspolaganju vam je tipičan arsenal oružja iz pedesetih godina, sa naglaskom na mitraljeze, sačmare i pištolje. Naravno, tu i tamo ćete baciti neki molotovljev koktel ili se pesničiti. Postoje i stealth misije, gde je cilj ostati neprimećen ili izvršiti zadatak bez prolivanja krvi. Okruženja su raznovrsna, pa ćete se tako boriti u zatvorenim prostorijama, hodnicima, fabrikama, muzejima, planetarijumima, ili na otvorenim prostorima. Uz rizik da se “momci u plavom” pridruže toj “razmeni mišljenja”, dabome. Međutim, samo napucavanje nije preterano inspirativno i na nivou je rudimentarnog. Postoji mogućnost sklanjanja u zaklon, i to je sve što ga izdvaja od mehanike koja je postojala i pre, recimo, 5 godina.  

 

Voljena seja, mati stara i raspeće na zidu, u toplini doma svog, okruženju koje stvara nemilosrdne mafijaše i patološke ubice…

Bačen je snažan fokus na priču i u tom smislu je daleko više story-driven od drugih sandbox naslova. To nije problem, jer je u najboljoj tradiciji prethodnika. Međutim, koliko je sama priča inspirativna nakon sličnih priča koje smo viđali tokom godina, i koliko se možete uživeti iznova u gangstera pedesetih, drugo je pitanje. Pride, neminovno se nameće poređenje sa GTA IV, posebno pošto su se veterani PC igranja oduvek kleli da Mafia “rula” nad GTA naslovima. Izostanak stimulisanja dodatnih aktivnosti je mogao da bude dobar argument u tom smislu, baš kao i napredna (za ono vreme) mehanika originala i originalan koncept, ali od tada do danas je svašta ubačeno u naslove koji su se u međuvremenu pojavljivali. Od grafičkog okruženja, preko interakcije sa okolinom, do raznovrsnih misija, mogućih opcija za ubijanje vremena (i ljudi), kvaliteta i tempa odvijanja priče i događaja i uopšte osmišljenosti okruženja, Mafia II više nema prednost tamo gde je kec bio najjači, a u ostalim elementima je razlika daleko veća nego što je bila u korist konkurencije (GTA IV, na primer) koja nimalo nije spavala proteklih godina.  


 
 

Pesničenje: jedan od interesantnijih metoda borbe, koji omogućava i nove misije, zadatke i načine ispunjavanja istih; ipak, poprilično je jednolično i dobitna kombinacija ne samo da se ne mora menjati, već je maltene i jedina koja pali
“Gospođice” raskošnih atributa su redovni pratioci mafijaša širom sveta, to nije naš izum, iako smo ga maksimalno usavršili uzdižući dotične u rang domaćeg džet-seta…

To ne znači da nećete biti zabavljeni dešavanjima u ovom naslovu, naprotiv. Tri mafijaške porodice (Klemente, Falkone i Vinči) drže grad “zemlje slobodnih” u svojoj šaci. Kroz igru ćete se upoznavati sa dešavanjima u svetu podzemlja, izvršavati veliki broj misija, a čekaju vas zločini, ubistva, jurnjave, igranje topdžije i furundžije pod tušem u zatvoru, jurcanje po klanici sa sačmarom i satarom za onima koji su vam stali na žulj…U igri se nalazi (zvaničan podatak) preko 50 modela automobila koje možete voziti, i pri tome ih dodatno podešavati kod menaničara kroz ugradnju boljeg motora ili delova, odnosno menjanjem boje i kozmetičkih detalja. Sve ovo se dodatno obogaćuje kroz konstantno izbacivanje DLC (download content) sadržaja, koji donose nove kostime, nove automobile, nova oružja, poneku novu sporednu misiju. sve u svemu, čeka vas kampanja od nekih 10-15 sati, u zavisnosti od brzine igranja, baktanja sa sporednim misijama (cenimo da ćete brzo odustajati od nekog upuštanja u te vode) i broja situacija u kojima ginete, pa morate da krenete iznova od čekpointa.   

 

U početku ćete voziti kola nešto starijeg dizajna, a nakon određenog perioda menja se okruženje, pa i kola…

Patkometrija™ sa drugim igračima je nemoguća, pošto multiplej jednostavno nije podržan. Nekada na ovo ne bismo gledali kao na toliki minus, ali nas je GTA IV sa svojim raznovrsnim i veoma solidnim multiplej režimima uverio da je i u ovakvim igrama, naročito sa generalnim napretkom mehanike u sandbox naslovima, zanimljivo tabanje itekako moguće, i da značajno doprinosi produžavanju uživanja u nekom naslovu. Verovatno ste shvatili iz dosadašnjeg izlaganja, ali i ovde ćemo ponoviti, igra ne nudi mogućnost za manuelno čuvanje pozicije, već se sve zasniva na poglavljima i čekpoint sistemu. Sa jednog na drugo poglavlje prelazite odlaskom u stan (ili gde vam se već naredi da budete u sklopu priče) na počinak u krevet.   
 

 

Kada je kriza i nema para, brutalni mafijaš se zadovoljava i bonovima za benzin…

Za početak, prijatna informacija za sve je da igra ima interni benčmark koji će vam vrlo jasno staviti do znanja koliko brzo može raditi na vašoj mašini (ili bolje rečeno, koliko je vaša mašina brza da omogući nesmetano igranje). Na mašini na kojoj smo igrali (Core i5 750 na 2,66 GHz, Radeon HD 5850, 4 GB) rezultat je iznosio 58,7 fps u 1920 x 1200 rezoluciji, sa svim podešavanjima na maksimumu (osim fizike, za koju je neophodno imati Nvidia grafičku kartu), tako da nam je test odmah jasno stavio do znanja da će sve raditi veselo i živahno.  

 

Preterate li sa oštećenjem, kola staju, morate izaći iz njih i ručno ih delimično popraviti

Sandbox igre su uvek bile problematične za realnu procenu njihove tehničke strane. Za razliku od drugih igara, one su dizajnirane da nude velika, otvorena okruženja, prepuna ljudi, dešavanja, da dočaraju atmosferu velikog prostranstva nakrcanog ljudima. Nasuprot njima, postoje stotine igara sa manje ili više zatvorenim okruženjem, koje su oduvek bile u boljoj startnoj poziciji kada su tehnikalije u pitanju. Stoga je redovan slučaj da u suštini grafički detalji u sandbox naslovima ostaju donekle iza onih u “običnim igrama”. Ipak, grafika je već dostigla takav stepen razvoja da su danas daleko bitniji artwork, animacija i dizajn nego rezolucija i oštrina tekstura ili broj poligona po modelu. Grafika je prilično detaljna. Svetla su relativno uverljiva, senčenje na nivou koji se od sandbox igara može očekivati, a uvek je lepo videti detalj poput “lepljenja” snega na automobil i menjanje njegovog izgleda.  

 

12 kila, kalibar 7,92 milimetara, 1200 metaka u minutu, opasač sa 250 metaka, efektivan domet 1,2 kilometara…

Ipak, nije sve tako sjajno u pokretu. Animacija generalno nije loša, ali nam ostaje utisak da su likovi suviše “drveni” u pojedinim situacijama. Uncharted 2, recimo, može da očitava lekcije iz broja pokreta koji se prave i uopšte kvaliteta implementacije animacije ovom naslovu. Pride, prečesto se dešava da usne ne prate reči, sa čime smo se susreli već u prvim ingame prerenderovanim scenama, čim kamera iole zumira nekog karaktera. Kada već govorimo o stvarima koje se dešavaju “u pokretu”, ne možemo da ne istaknemo još jedan detalj, a to je problematičan kompas, koji ne detektuje neprijatelje kako treba, niti vam može pomoći u situacijama kada ste unutar nekog objekta. Naprotiv, samo će vas zbuniti, jer ne detektuje elevaciju. Ili vas prekasno upozoriti na prisustvo policijskih kola, koja će se najednom stvoriti u okolini. Takođe, u igri je prisutan blagi aim assist (pomoć pri nišanjenju), premda verovatno ne toliko kao u konzolnim verzijama (koje nismo imali priliku da isprobamo).  

 

…a oči mu govore: “Želim te!”

Audio segment igre je uređan odlično. Uz par sitnijih zamerki na mlak voice acting u određenim situacijama, zvuk doprinosi uverljivosti i uživljavanju u okolinu. Kao i u svakoj sličnoj sandbox igri, najviše pažnje je usmereno prema – radio stanicama. Radiji emituju autentičnu muziku. U prvom delu igre ćete slušati autentičnu muziku iz četrdesetih godina, dok će se nakon prelaska u pedesete promeniti okruženje, a sa njim i zvuci koji izlaze iz radija vašeg automobila. Naravno, delikatna situacija sa kojom se Mafia II suočava jeste što je veoma diskutabilno da li će takva muzika prijati igraču. U nekim slučajevima može izazvati oduševljenje, naročito među onima koji su zainteresovani za ovaj period, a u drugim slučajevima vrlo lako možemo da vidimo dosadu i iritaciju nekih zatrpavanjem elegičnim pesmicama, što će rezultovati brzim isključenjem radija. Kada budete prešli u razdoblje pedesetih, situacija će se donekle poboljšati sa nešto veselijim tonovima. Inače, samih radio stanica nema puno i mogu se izbrojati na prste jedne ruke. Treba istaći i korišćenje muzike zarad naglašavanja ključnih momenata u samom igranju, kada će se začuti zvuci orkestra sa “ozbiljnijim”, napetim melodijama.  Mafia II je solidna igra, ali ne mnogo dalje od toga. Lepo osmišljeno okruženje, fokus na dobru priču, dobar tempo pričanja, raznovrsna dešavanja unutar kampanje su neporecivi kvalitet. Sa druge strane, imamo potpun izostanak multipleja, nestimulativne dodatne sadržaje i sporedne misije, kao i mehaniku koja jeste unapređena u odnosu na prvi deo (koji je, podsetimo, izašao pre 8 godina), ali nije razlog za bilo kakvo oduševljavanje u odnosu na aktuelne standarde. Kao pucačina iz trećeg lica (ili jednostavno akciona avantura), igra može proći. Od sandbox naslova se, u današnje vreme, ipak očekuje više. Prva Mafia je bila izvanredan naslov, koji je uneo pravu malu revoluciju u žanr, pri tome revitalizujući ideju akcionih igara iz trećeg lica, koje su u to vreme bile tako deficitarne. Mafia II je, sa druge strane, samo (ili “samo”) solidan naslov koji nije doneo ono što smo potajno svi priželjkivali, ali koji donosi sasvim solidnu zabavu za nastupajući jesen i priču koju vredi ispratiti do kraja. Pride, stiže u vremenu kada akcionih igara iz trećeg lica ima koliko god srce ište, smeštenih u najraznovrsnija okruženja. Jednostavno, tržište igara je prilično napredovalo, ma koliko to sitni koraci bili. Mafia II čini dobar posao da isprati određene standarde modernih igara, ponegde i blista, ali ima dovoljno nedostataka koji čine da ovu dobru igru ne doživljavamo tako značajnim iskorakom, kao što smo to činili sa njenim prethodnikom. Iako smo se potajno nadali da će to biti… Pogledajte i galeriju slika na narednoj strani. 

 

Vito i Džo, naša dva heroja

 
Ocena reprezentuje mišljenje autora o igri i njenom statusu unutar žanra, kao i u sklopu šire slike i ponude igara raznih žanrova, odnosno njenom kvalitetu u opštem smislu. Mafia II ima veoma dobre strane, među kojima se izdvaja snažan akcenat na priču. Sa druge strane, pati od određenih mana, i ne prati neke aktuelne pozitivne trendove u sandbox igrama. Ocena: 78%
Kvaliteti: – Odlična priča sa dobrim tempom pričanja – Raznovrsna dešavanja u kampanji – Zvuk doba u koje je igra smeštena – Kvalitetna prezentacija, verno prenešena atmosfera četrdesetih i pedesetih – Grafika i fizika verovatno najnapredniji među sandbox igrama
Nedostaci: – Nije za svet sandbox igara danas ono što je bio prvi deo – Nema multiplej – Ne stimuliše da se išta radi po pitanju bilo čega što nije glavna priča – Napucavanje nije preterano zabavno, niti izazovno
Sajt: www.mafia2game.com Platforma: PC/PS3/Xbox360 Minimalni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP SP2 / Vista / 7 CPU: Intel Pentium D 3 GHz / AMD Athlon 64 X2 3600+ (Dual Core) Video karta: Nvidia 8600 / ATI Radeon HD 2600 RAM: 1,5 GB HDD: 8 GB prostora Internet konekcija potrebna za online aktivaciju Preporučeni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP/Mac/Linux CPU: Intel Quad Core 2 Quad 2,4 GHz Video karta: Nvidia GeForce 9800 GTX / ATI 3870 RAM: 2 GB HDD: 10 GB prostora
Igrano na: OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core i5 750 2,66 GHz Video karta: Radeon HD 5850 RAM: 4 GB Konekcija: ADSL, 1 Mbit / 128 Kbit
Igru Mafia II za potrebe prikaza ustupio Computerland. Cena: 4999 dinara  

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi