Adobe Photoshop CS3

Adobe Photoshop iz CS3 paketa je jedna od onih verzija koja donosi brojne korisne novitete. Upravo ti noviteti bi korisnicima koji su se već navikli na novo izdanje poprilično nedostajali kada bi se iz nekog razloga vratili na CS2 verziju. Koje to prednosti u odnosu na staru verziju donosi aplikacija zbog koje neki Adobe zovu “Photoshop kompanija”?

Zoran Imširagić Photoshop – proizvod koji je postao takav standard da u američkim filmovima i serijama možete čuti će slika biti „Photoshoped”, a ne „edited”.  Deseta verzija programa, koji odavno prestao da ima realnu konkurenciju, je već skoro godinu dana na tržištu. Noviteti koji su nas impresionirali kada se pojavio su kroz vreme pokazali svoju pravu vrednost. Kada sada startujemo verziju CS2 i krenemo da je koristimo, vidimo šta joj sve nedostaje u odnosu na aktuelnu. Skoro je neverovatno da je to samo jedna verzija pre CS3-ke. Novi imidž nije samo šminka. Toliko sam se navikao na obeležavanje bojama i slovima da mi sličice prethodne verzije izgledaju čudno i zbunjujuće. Ono što je Photoshop CS3 doneo je promena iz dugogodišnjeg sistema paleta u sistem fleksibilnih panela. Uvek su mi ranije smetale palete koje su išle jedna preko druge. Često radim u dokumentima sa mnogo slojeva, pa je ta paleta uvek bila razvučena da bih imao bolji pregled. Kada je trebalo pronaći paletu koja se krije ispod nje, to se često ispostavljalo kao poprilična gnjavaža. Fleksibilni paneli su kompletno rešili taj problem. Sada su paneli predstavljeni ikonicama i klikom na neku od njih otvoriće se odgovarajući panel. Još jedan klik na naslov panela i on će se vratiti u svoju ikonicu. Čak i ako je neki panel otvoren, mogu da vidim sve ostale ikonice i da klikom pozovem bilo koju, dok će se trenutno aktivna vratiti na svoje mesto. Ako nekome smeta  to što je panel ostao otvoren pošto je završio rad s njim, može u Preferences da izabere stavku Auto-Collapse Icon  palletes i paneli će se automatski sklanjati sa ekrana. Zanimljivo je da se na ovom mestu paneli i dalje nazivaju paletama, što je čisto jezički propust, odnosno lapsus.  

Novi sistem panela je doneo još više prostora na ekranu, kojeg nikada nije dosta. Ono što je zbilja udobna stvar je što je ovaj sistem identičan za sve programe u Design Standard paketu, dok u Premium paketu, jedino Dreamweaver još nije dobio to ruho. Ovo je prvi put da Photoshop, Illustrator i InDesign dosledno dele isti intefejs.Kada smo prvi put čuli da je uvedena nova alatka za selekcije, pitali smo se „Šta tu novo ima da se smisli?“ No, Quick Selection Tool se pokazala kao odlična i, verujemo, da će vrlo brzo biti jedna od korišćenijih alatki ovog tipa u Photoshopu. Na neki način, mogla bi se opisati kao Čarobni štapić sa mogućnostima Brush alata. Od Čarobnog štapića je preuzeta sposobnost da se selektuje veća količina sličnih piksela, a od Brusha je preuzet način kontrole. Nije potrebno neko veliko vreme da se naviknete na ovaj alat, ali zato ni vreme da se uz njegovu pomoć napravi brz i dobar „frajštand” neće biti duže. Alat sam probao mnogo puta i zbilja radi dobro. Korisnici koji očekuju alatku koja će sama za tren oka praviti savršenu selekciju onoga što bi oni voleli da bude selektovano, su malo razočarani. No, ako znate da uz pomoć Quick selection alatke možete da napravite 85-90% selekcije za par sekundi i da uz pomoć drugih alatki za selekcije obeležite tačno ono što želite, za vrlo kratko vreme, biće vam jasno da je ovo stvarno ubrzanje rada. Praksa je dokazala da je to tako. 

U kompaniji Adobe nisu stali na tome kada je reč o selekcijama. Rešili su da celu stvar još više unaprede i to u pravcu koji nam je odavno nedostajao. Osmislili su komandu Refine Edge, koja omogućava da iz jednog panela kontrolišete ivicu selekcije. Dobar deo ovih komandi postoji duže vremena, ali su se nalazile odvojeno i način rada im se nije menjao od ranih verzija Photoshopa. Bilo je krajnje vreme da se stvari unaprede. Kada napravite bilo koju selekciju u Control panelu će se aktivirati dugme na kojem piše RefineEdge. Klikom na njega dobićete interesantan prozor sa pet kontrolnih klizača. Radius i Contrast rade u paru. Prvi kontroliše prelaz na ivici selekcije, a drugi podešava „oštrinu“ tog prelaza. Ova kombinacija odlično radi kada imate oblike koji nisu homogeni (npr. lišće u krošnji), jer Radius omogućava da se obuhvati sve što je potrebno, a Contrast da se selektovano precizno izdvoji od pozadine. Smooth, kao i ranije omogućava da se ublaže oštre linije i ispegla nazubljenost ivice selekcije. Feather će napraviti mekani prelaz između selekcije i okolnih piksela, što da je taj „paperjasti” prelaz. Contract/Expand omogućavaju da proširite ili skupite obeleženo (selektovano) područje, ali sada sa punom vizuelnom kontrolom samog procesa. Ispod ovih pet klizača nalazi se pet ikonica koje omogućavaju da lakše razlikujemo obeleženo područje od ostatka slike. Gledano sa leve strane, prva ikonica omogućava standardni način gledanja gde je selekcija obeležena isprekidanom linijom u pokretu, tzv. Running ants. Druga ikonica omogućava da gledamo sliku kao u Quick Mask modu, tj. da selektovano područje potpuno otkriveno, a ostatak slike pokriven poluprovidno crvenom maskom. Treća i četvrta ikonica su one koje najčešće koristim, jer predstavljaju obeleženi deo slike na crnoj ili beloj podlozi, što je prilično korisno kod pravljenja Frajštanda jer lako mogu da vidim kako će se to područje ponašati kada ga stavim na neki drugu sliku ili sloj. Poslednja ikonica omogućava da selekciju vidimo u režimu Alfa kanala, tj. belu siluetu selekciju na crnoj podlozi. Ako ne volite da mišem birate ikonice, možete pritiskanje tastera „F” da „skačete” iz jednog u drugi režim gledanja.Crno belo u koloru Mnogo puta sam imao situaciju da imam kolornu sliku koja će se koristiti u nekoj publikaciji koja se štampa u jednoj boji. Prosta konverzija te slike iz RGB u Grayscale nije uvek davala najbolje rezultate. Dovoljno je da crveni detalj na zelenoj podlozi, što je inače vrlo kontrastno u boji, ali u Grayscale su ti objekti poprimili vrlo sličnu nijansu sive. U tom procesu, do sada, nije bilo nikakve kontrole kako će se neka boja pretvoriti u određenu vrednost sive. Photoshop CS3 je doneo novu komandu u ImagesAdjustments pod nazivom Black & White, koja nudi onu kotrolu koja nam je bila neophodna. Dok je slika još uvek u RGB obliku, Photoshop sliku ekranski pretvori u crno-belu i nudi nam kontrole za podešavanje prikaza. Postoji sedam klizača koji mogu da podešavaju RGB i CMYK vrednosti u vrednostima sive od crne do bele. Pošto se rezultati odmah vide, vrlo jednostavno ćete moći da kntrolišete kako će kolorna slika izgledati u crno-beloj varijatni. Postoje i već podešeni Preseti, ali možete i sami da sačuvate svoje.
 

Nedestruktivni filteri Život me je naučio da se poslovi koje sam radio često ne završavaju tamo gde sam ja to mislio. Klijenti često u poslednjem trenutku žele neku izmenu, ili dođu posle godinu dana i hoće neku manju izmenu na rešenju koje sam im napravio. To me je nateralo da se trudim da koristim one opcije programa koje pružaju veću mogućnost za naknadnu doradu. Filteri nude sjajne efekte, ali sam ih prilično ograničeno koristio jer jednom primenjeni filter je trajno menjao piksele. Bilo kakvo eksperimentisanje sa njima je bilo skoro nemoguće. Srećom, CS3 je konačno doneo rešenje tog problema. Prošla verzija Photoshopa je predstavila koncept Pametnih objekata (Smart Objects) koji omogućava da se unutar jednog takvog objekta čuva slika u svom originalnom obliku, a promena se vrši na posebnom sloju piksela ugrađenim u ovaj objekat. Štos je u tome da Photoshop uvek uzima original kao referencu kod bilo koje promene tom posebnom sloju. Ovo je samo opis koncepta, jer generalno sve radi kao bilo koji sloj. Ovaj odlični koncept je sada nadograđen novim Pametnim filterima (Smart Filters).

Proces rada zahteva da određeni sloj pretvorimo u Pametni objekat, iz panela Layers ili da iz menija Filters izaberemo stavku Convert for Smart Filters. U oba slučaja će kreiran novi Pametni objekat. Potom jednostavno izaberemo filter koji želimo i on biva primenjen. U panelu Layers ćemo moći da vidimo da se pored imena sloja pojavila oznaka sa dve delimično preklopljena kruga koja označava da je tu primenjen Pametni filter. Kada „razmotamo” sloj videćemo ime primenjenog filtera. Duplim klikom na ime primenjenog filtera otvoriće se dijaloški prozor tog filtera sa podešavanjima koja su bila primenjena. Samo promenimo podešavanja, kliknemo na OK i filter je promenjen! Ako želim da vidim sliku bez filtera, po već standarnom Photoshopovom sistemu, kliknuću na ikonicu oka pored imena filtera i njegov efekat će biti uklonjen. Naravno, primenjeni filteri se sada mogu i trajno ukloniti odvlačenjem u korpu za đubre. Još je zabavnija situacija kada se primenjuje više filtera. Oni se međusobno mešaju i time stvaraju interesantne efekte. Sad, to je moglo i do sada, ali ono što nije moglo jeste da je moguće podešavati stepen i vrstu mešanja filtera. Kad se na to doda mogućnost promene redosleda filtera, koncept Pametnih filtera otvara neverovatne mogućnosti. Na mom spisku želja je da se u CS4 verziji doda mogućnost kopiranja filtera sa jednog sloja na drugi, kao što je to moguće sa Stilom sloja. Savršeno stapanje Panoramske slike su nešto što uvek izgleda dobro i njihovo pravljenje je do ove verzije Photoshopa nije bilo baš jednostavno. U CS2 verziji predstavljen je koncept Photomerge koji omogućava spajanje slika iz više snimaka, ali za dobre rezultate su bile potrebne slike ujednačenih tonskih vrednosti. Foto aparati često za svaku sliku posebno podešavaju vrednosti i ujednačiti te vrednosti, u panoramskoj slici sastavljenoj iz više delova, je ozbiljan posao. Sada se taj proces obavlja mnogo bolje. Iz menija File, izaberete stavku Automate i u podmeniju izaberete Photomerge. U meniju ćete izabrati od kojih fajlova želite da spojite sliku i kliknete na OK. Ostatak procesa je automatski. Proces se sastoji iz dve faze. Prva je poravnavanje slojeva prema zajedničkim elementima slika, a druga je ujednačavanje tonskih vrednosti svih slojeva. Ovaj proces može da bude i poluautomatski, ako je potrebno da se neke stvari doteruju ručno. U meniju Edit nalazi se stavka Auto Align Layers koja omogućava da se slojevi poravnaju na razne načine. Ovo nema mnogo veze sa poravnavanjem slojeva po njihovim gabaritima (što postoji  u meniju Layers), već sa poravnavanjem slojeva prema sadržaju. Slojevi će biti poravnati ali će izgledati kao slike poređane jedna preko druge. Drugi korak, koji daje potpuno tonsko stapanje je komanda Auto Blend Layers, koja se nalazi ispod Auto Align Layers. Posle malo vremena vaša velika slika će biti tako dobro „ispeglana“ da nećete moći da verujete. Naravno, u određenim slučajevima ove operacije neće dati savršeni rezultat, ali čak i tada uz malo ručnog rada moguće je dobiti odličnu sliku. Auto Align Layers generalno poravnava slojeve prema sadržaju. U situaciji da ste slikali dva puta grupu ljudi gde na jednoj neki ne gledaju u aparat, a na drugoj je neko zažmurio i treba sastaviti idealnu kombinaciju. Poravnati dva sloja „na ruke” ume da bude poprilična zabava i ova opcija omogućava da se slojevi poravnaju kako treba i za vrlo kratko vreme. U ovom procesu dolazi do određenog deformisanja jednog ili oba sloja kako bi oni bili dobro poravnati, što poprilično olakšava kasniju doradu.Za kloniranje i lečenje Alatka za kloniranje postoje poodavno u Photoshopu, i Adobe je rešio da u ovu verziju unese neke novitete. Za početak, tu je čitav panel koji kontroliše rad sa alatkom za kloniranje. Na njemu se nalazi nekoliko sjajnih novih opcija. Na prvom mestu, tu je mogućnost da zapamtite čak pet različitih izvora odakle će se klonirati. Ne samo da pamti mesta sa slike na kojoj radite, već i sa neke druge otvorene. Pošto Photoshop pamti izvor, moguće je kloniranje sa istog izvora raditi na različite slike. U situacijama gde treba fragment neke slike ubaciti na više mesta, ova opcija će biti izuzetno korisna. Druga novina, koju nudi ovaj panel je mogućnost da vidite šta ćete klonirati pre nego što to stvarno uradite. Naime, kada uključite opciju Show Overlaydobićete providnu sliku regiona oko mesta gde ste obeležili izvor kloniranja i tako ćete mnogo lakše znati do koje granice možete da prenosite kloniranje. Kako Alatka za lečenje (Healing brush) radi na sličnom principu kao ona za kloniranje, nove opcije se mogu primeniti i na nju.
 

Prošireno Photoshop CS3 je pojavio u dve verzije – Standard i Extended. Standard sadrži sve ono što smo navikli da vidimo u Photoshopu, uključujući i predstavljen novitete. Extended verzija se nalazi kao deo Premium paketa i donosi podršku uvoz i određenu obradu video zapisa, rad sa 3D objektima, za određene potrebe u medicini i slično. Adobe nema nameru da od Photoshopa pravi program za obradu video zapisa, ali ima momenata kada ovaj program ima šta da kaže i na tom polju. Podržani su neki široko korišteni formati video zapisa, kao što su AVI, MOV, MPEG. Kada otvorimo video fajl u Photoshopu Extended, frejmovi će biti sadržani u Video sloju. U panelu Slojeva video sloj je obeležen ikonicom koja predstavlja malu filmsku traku. Video sloj omogućava da bojimo po pojedinačnim frejmovima koristeći sve alate za bojenje i kloniranje, kao i da pravimo selekcije i definišemo maske. Takođe, video sloju možemo da podešavamo modove stapanja, pokrivnost, poziciju, pa čak i stil sloja. Video sloj se može i grupisati kroz panel Layers.

Za lakše snalaženje kroz video zapis, uveden je panel Animation, gde u timline režimu lagano možemo da se šetamo kroz frejmove i editujemo ono što želimo. Animation panel radi u dva režima – Frame Animation i Timeline Animation. Prvi režim pokazuje  trajanje frejma i njegove osobine u dokumentu, dok drugi režim služi za za prikazivanje podataka u vremenskoj skali. Animation panel omogućava i komande za pregled video sadržaja i napravljenih animacija, koje omogućavaju da startujete, zaustavljate i „premotavate” materijal napred i nazad. Podrška za 3D je odlična. Dizajneri često rade rešanja za ambalažu i uz malo maše i iskustva mogu da u 2D dizajnu razaznaju raspored na stvarnom objektu. No, ipak je poprilično lakše kada možemo da to vidimo direktno na modelu. Kolika je korist za klijenta koji će odmah moći da vidi kako će izgledati konačan oblik prizvoda, ne treba ni govoriti.
Podržani formati su .u3d, .3ds, .obj, .kmz i Collada. Ovi objekti su smešteni u posebne #d slojeve. Kada je takav sloj aktivan, na Control panelu će se pojaviti set alata za mainpulaciju 3D objekatima, koji omogućavaju da skaliramo, rotiramo, pomeramo i menjamo osvetljenje objekta, kao i način njegovog iscrtavanja (renderovanja). Za stvarno menjanje 3D objekata potreban originala program u kojem je objekat nastao. 3D sloj može da se kombinuje sa drugim slojevima, grupiše sa njima, kao i da se pretvara u Pametni objekat. Ako 3D objekat poseduje teksturu, ona će biti predstavljena kao poseban sloj na kojem se mogu vršiti sva bojenja i druge korekcije. Kao i ranije, Photoshop CS3 je postavio nove standarde i proširio naše poglede na svet. Nove opcije povećavaju kreativnost korisnika i omogućavaju do sada neviđene mogućnosti. Konkurencija odavno ne postoji, ali to ne sprečava programere iz San Hozea da neprestano unapređuju ovaj sjajni alat i da iznova pomeraju granice njegovih mogućnosti. Naredne nedelje, pogledaćemo koje novitete donosi poslednja verzija programa Adobe InDesign CS3.
 
Kontakt: HSM Informatika. {pagebreak title=ˇ

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi