Opis igre: Hard Reset

Flying Wild Hog je novorođenče igračke industrije, ali sa pedigreom. U pitanju je nezavisni tim sastavljen ljudi koji su zaslužni za neke od najboljih modernih mindless pucačinama, kao što su Painkiller i Bulletstorm. Prošla su tek tri nepuna meseca od kada smo saznali za njihovo postojanji i prvi projekat na kome rade, a koji je već ugledao svetlost dana na PC-u kao Hard Reset pucačina. U nastavku teksta saznaćete da li je iskustvo dovoljno da se izađe na kraj sa problemima koje nameće nezavisnot u industriji koja postaje sve nemilosrdinija

Milan Jović
Pored modernih pucačina koje se fokusiraju na poboljšan AI (koji po našem mišljenju i dalje stagnira), realističnu destrukciju i filmsku priču, sve što štrči iz ovog fokusa i zahteva isključivo veštinu i dobre reflekse se automatski svrstava pod “old school“, “kvejkoliki“ podžanr. Hard Reset je pravi primer jedne takve igre. U pitanju je budžetski naslov koji je po produkcijskim vrednostima na primetno višem nivou od kategorije kojoj pripada, ali i dalje nižem od visokobudžetnih naslova koji su nas razmazili. Da li je ovo dovoljno da zadovolji zahteve nostalgičara željnih “retro“ napucavanja sa fensi grafikom?
 
 
Prvo što ćete primetiti je da igru pokreće novi endžin iz domaće kuhinje koji je u stanju da renderuje neke impresivne urbane lokacije futurističke metropole. Ova tehnologija lako izlazi na kraj sa prelepim eksplozijama i neonskom svetlošću koja zrači iz svetiljki i reklaminih bilborda, čije refleksije izgledaju još impresivnije na mokrim ulicama i metalnim površinama. Međutim, nećete imati mnogo vremena za razgledanje prelepog okoliša cyberpunk metropole, jer su pred vama horde pobesnelih robota (interesantnog retro-futurističkog dizajna) koje je potrebno rastaviti na delove. Priča igre je smeštena u 25. vek, u vreme kada je čovečanstvo na rubu propasti zbog invazije robota koji su se oteli kontroli. Jedan od malobrojnih preostalih uporišta preživelih je i grad Bazoar (ili tako nešto) koji je sledeći na meti smrtonosnih metalnih kanti raznih oblika i veličine. Igrač je u ulozi nestrpljivog i nervoznog operativca koji ne može da dočeka kraj sinematka (u vidu stripa u kojima ga nadležni brifinguju o situaciji), kako bi se što pre vratio na dizanje neprijatelja u vazduh. Priča je prilično plitka i konfuzna, čemu doprinose i neki prečesto korišćeni cyber futuristički naučni termini, zbog kojih nismo razumeli polovinu onoga što nam je prezentovano, baš kao i glavni protagonista koji je dešavanja krako i jasno opisao kao “a load of bullshit”.  
 
Međutim, ono što smo razumeli je to da moramo da uništavamo stotine robota kako bi uspešno izvršavali misije. Ovo radite u staromodnom stilu koji podrazumeva reflekse, skakanje i trčanje u nazad dok konstantno roštiljate hodajuće hrpe metala pre nego vas sustignu i osakate. Imajte u vidu da ovo nije ni malo laka igra, čak i na srednjem nivou težine, naročito kada se uzme u obzir da koristi frustrirajuć sistem checkpointa. Okršaji su prilično intenzivni, jer se neprijatelji uglavnom pojavljuju iznenada i u velikom broju, a vođeni su agresivnom veštačkom inteligencijom, zbog čega će konstantno srljati na vas.  
 
Ipak, kompletno iskustvo i mehanika obogaćeni su elementima baziranim na zakonima fizike. Tako su po ulicama i zidovima na svakom koraku stacionirane električne i ekplozivne sprave i objekti koji u dodiru sa vrelim olovom eksplodiraju ili stvaraju vatromet elektriciteta koji unuštava sve metalne objekte (čitaj robote) u blizini. Tu su i neizostavna eksplozivna burad i boce pod pritiskom koje odlično obavljaju svoju uobičajnu ulogu. Korišćenje okruženja kao oružja nije samo još jedan način da se rešite neprijatelja, već je često i neophodan i neretko izaziva lančanu reakciju ekplozija i elektriciteta koji rasparčavaju desetine neprijatelja. Sve ovo od igrača zahteva i naprezanje vijuga u meri koja nije karakteristična za ovaj tip igre, jer ćete često mamiti neprijatelja ka nekoj “nenamenskoj bombi“ kako bi ga digli u vazduh ili spržili elektricitetom uz neke fantastične vizuelne efekte, dok pritom skakućete kako vas vatromet ne bi potkačio.  
 
Na žalost, raznolikost neprijatelja nije na zavidnom nivou i prava je šteta što barem u drugoj polovini igre, za promenu,  nisu ubačeni ljudski neprijatelje, za šta osnovu pruža priča u koju je prste umešala i zla korporacija.  Tako se sve svodi na par vrsta robota koji dolaze u nekoliko varijacija. Mali roboti od pola metra (opremljeni cirkularom) svoju slabost nadoknađuju okretnošću, brzinom i brojem, dok su Charger-i velike šklopocije koje, poput ragbiste, srljaju na vas i skidaju veliku količinu helth-a ukoliko na vreme ne skočite u stranu i izbegnete nalet grdosije. Tu su i neki čovekoliki neprijatelji nalik Strog-ovima (Quake) kod kojih jedan “model“ preferira blisku borbu, dok drugi praktikuje roštiljanje iz daljine. Tu su i napete borbe sa džinovskim bosovima koji izgledaju fantastično, a u kojima morate da izađete na kraj sa više talasa neprijatelja koji nadiru sa svih strana, dok u pauzama rastavljate grdosiju gađajući je onde gde je najranjivija.  
 
U kratkim pauzama između okršaja skupljaćete municiju i (često) skriven nano materijal koji trošite na unapređivanje oružja i opreme, što igri daje neke rudimentirane RPG elemente. Ovde dolazimo do naoružanja čiji kvantite na prvi pogled deluje neprihvatljivo, jer ćete kroz celu igru nositi samo dva komada. Međutim, u pitanju su samo “školjke“ koje služe kao osnova za nadogradnju u neke opakije spravice. Tako klasičnu automatsku pušku možete opremiti sačmarom, lanserom raketa, bacačem granata i mina. Druga sprava koristi neku vrstu plazme i elektriciteta i postaje prilično smrtonosna kada joj ugradite modul koji ispaljuje eksplozivni zrak, koji će kao kroz puter proći kroz zid ili nekoliko neprijatelja (pod uslovom su se postrojili jedan iza drugog). Ova spravica može da ispaljuje i snopove struje koje se lepe za metal u blizini i idealni su u situacijama kada ste opkoljeni svim tim pobesnelim skalamerijama (naročito su efikasni protiv rojeva malih, hodajućih “cirkularčića“).  
 
Neke od pomenutih funkcija oružja imaju i sekundarnu paljbu. Tako na primer bacač granata ispaljuje i gravitacione kugle koje na krtako privlače sve neprijatelje u blizini, dajući vam taman dovoljno vremena da ih raznesete laserski navođenom raketom (pod uslovom da ste otključali modul za navođenje). Q i E tasteri služe za brzo prebacivanje između dve “školjke“ dok su numerički tasteri rezervisani za brzo transformisanje oružja u neko drugo. Na žalost, ovaj sistem iako originalan nije tako praktičan, jer vas često primorava da pritisnete dva tastera kako bi došli do željenog oružja (za promenu osnovnog modela, a zatim i modula), što pored toga što je konfuzno, traje predugo, pa će vas često voditi u smrt u kritičnim situacijama.  Pored oružja moguće je opremiti i opremu, poput kapaciteta štita i brzinu njegovog regenerisanja, a tu su i moduli koji otključavaju neke korisne indikatore na ekranu.  
 
U kratkim crtama, Hard reset je žestoka akcija koja će vam pružiti “retro“ roštiljanje u novom grafičkom ruhu…i ništa više. Hard Reset je ujedno i igra koja periodično utrostručuje broj otkucaja srca i izaziva prekomerno lučenje adrenalina u krvotok. Zato, prilikom konzumiranja, preporučujemo da se prodržavate recepta koji smo vam prepisali i za prethodnu igru – jedna do dve terapije dvevno, u trajanju ne dužem od sat vremena. U suprotnom, mogu se javiti nuspojave izazvane katastrofalnom pričom i učestalim učitavanjem istog checkpoint-a.  
 
Sve što ova igra nudi za, na prvi pogled primamljivih 28 evra (koliko košta na Steam-u) je kampanje za jednog igrača koju ćete završiti za dva do tri dana (ako se pridržavate pripisane terapije). Dakle, nema multiplayer niti co-op moda, što naizgled nisku cenu igre više ne čini baš toliko primamljivom.
Ocena: 77
 
Kvaliteti:  – Prelepa cyberpunk okruženja retro-futurističkog dizajna – Raznolik arsenal naoružanja će zadovoljiti svačiji ukus – Adrenalinsko roštiljanje u old school stilu – Korišćenje okruženja za dizanje neprijatelja u vazduh
Nedostaci:  – Kratka kampanja bez dodatnog sadržaja – Plitka i nejasna priča – Sporo i konfuzno menjanje oružja – Nedovoljno raznoliki neprijatelji – Iritirajuć sistem checkpointa (nedostatak quick save opcije) – Iznenadni kraj – Cena
Sajt / Steam Platforma: PC Minimalni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP CPU: 2.5 GHz Intel Pentium 4 / AMT Athlon 64 Video karta: NVIDIA GeForce 8800GS / ATI Radeon HD 3870 sa 512 MB RAM: 2 GB za Windows XP / 2 GB za Windows Vista / 7 HDD: 4 GB prostora
 
Preporučeni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows 7 CPU: Intel Quad Core 2.3 GHz / AMD Phenom II X4 2.5 GHz Video karta: NVIDIA GeForce 9800GT / ATI Radeon HD 4870 RAM: 3 GB HDD: 4 GB prostora Igrano na: OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core i5 2500k na 4.2 GHz Video karta: NVIDIA GeForce GTX 460 1GB RAM: 4 GB DDR3 Konekcija: Cable, 6 Mbit / 384 Kbit

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi