Opis igre: The Walking Dead Episode 2

Prošla su tri meseca od prve epizode igre The Walking Dead, sa kojom je Telltale uspeo da postigne nešto za šta nismo verovali da je moguće kombinovanjem survival horor priče sa zombijima, neverovatno duboke naracije i point and click mehanike. Druga epizoda se direktno nastavlja na prvu, što znači da prati šačicu ljudi koji se bore za opstanak u svetu u kome se veći deo populacije pretvorio u hodajuće leševe. Igrač je i ovog puta u ulozi Lia, koji pored sebe želi da zaštiti i devojčicu po imenu Klementajn, koja mu se pridružila na početku prve epizode.

Milan Jović Ako nas je nečemu prva epizoda naučila, to je da ne treba brisati igru koja se u velikoj meri oslanja na priču i posledice odluka koje ste doneli, a naročito ne ako se iste odražavaju na nastavak koji je samo par meseci daleko. Kako smo ovde „umazali“ motku, bili smo prinuđeni da igri prepustimo da sama pretpostavi koje smo to odluke doneli u prvoj epizodi i iste nam prikaže u vidu kratke rekapitulacije, baš kao kod pravih TV serija, u „Previously on“ stilu. Iznenađujuće, igra je u 90% slučajeva donela upravo one bitne odluke za koje smo se i mi opredelili, što nas je prijatno iznenadilo.

Možda najveća zamerka koju bi sada uputili prvoj igri je ta da je bila previše okrenuta point& click izvođenju, sa problemima i zagonetkama koje su bile pasivne i ciljevima koji su delovalo nekako nevažno, a do kojih je bilo teško doći. Jedan od primera je deonica u apoteci u kojoj smo proveli skoro polovinu igre pokušavajući da se dokopamo ključa koji se nalazi u džepu imobilisanog zombija preko puta. U drugoj epizodi ni jednog trenutka nismo osetili da nas igra nepotrebno zadržava na jednom mestu i da forsira neke nelogične postupke, pa tako sve ima daleko više smisla. Tako se sada i predmeti u okruženju nalaze onde gde i očekujete da ćete ih zateći – šrafciger je u kutiji sa alatom, a daska za ljuljašku u delu dvorišta u kome se, jelte, seku drva.

Već na samom početku, igra igrača baca pravo u vatru dajući mu naizgled jednostavan zadatak – da podeli hranu preživelima koje nema dovoljno za sve. Tako igrač mora da obilazi likove (od kojih svako radi nešto u cilju opstanka grupe), nudeći im neku od poslastica koje ima u džepu. Na njemu je da odluči ko će dobiti deo jabuke ili krekere, s tim da nije ni približno tako jednostavno hranu dati likovima koji su vam najdraži. Neko će odbiti hranu ukoliko je prethodno ne date drugom liku, koga možda „ne mirišete“. Neke će vaša dobra namera čak i uvrediti.Jedni su u stanju da bez obroka preguraju dan, dok će drugi od gladi postati iscrpljeni i beskorisni. Jednostavno, u ovoj igri ne postoji pravi izbor, već se sve svodi na „biranje manjeg zla“ i to isključivo na bazi logike i pukog instinkta, sa snažnim posledicama na svet i likove oko njega.



Kako su likovi konstantno preplašeni, sumnjičavi, gladni i nervozni (jedno vodi drugom), teško je dijalogom naći kompromis i navesti sve članove grupe da se slažu. Ovo je naročito teško zbog činjenice da se dijalozi odvijaju u realnom vremenu, kada igra pritiska igrača dajući mu samo par trenutaka da se opredeli za odgovor za koji smatra da će imati najbolji efekat za dobrobit svih. Ni malo olakšavajuća okolnost nije ni to što će se igrač često nalaziti između dve vatre, sa dilemom da li da se prikloni jednoj strani ili ostane neutralan. Iako druga opcija zvuči kao idelano rešenje, igra ni ovde ne štedi igrača, jer ćutanje i neutralnost često mogu da se odraze negativno na Lijevu reputaciju kod obe strane, što je najgora moguća varijanta.


Dopalo nam se i to što je druga epizoda daleko bolje izbalansirana po pitanju naracije i akcije, koje je sada daleko više i koja je još bolja nego u prvoj igri. Pored zombija, Li u drugoj epizodi ima posla i sa banditima, ali i monstruoznim ludacima. Deonica koju ćemo sigurno pamtiti je ona u kojoj smosmirenim tonom i laganim koračanjem napred, pokušavali da spasimo člana grupe od ludaka koji mu drži cev revolvera prislonjenu na slepoočnicu.  Tako smo pažljivim biranjem reči i laganim koracima napred,morali da primoramo nervoznog manijaka da napravi koji korak unazad do zombija koji leži na podu iza. Igra povremeno trenira i igračeve reflekse, a tu su i neke stelath deonice. Sve u svemu, varijacija u akciji je prilično više nego u prvoj igri, što je za svaku pohvalu.


I sami dijalozi su sada još zreliji, dramatičniji i prirodniji, a tome ide u prilog i fantastična glasovna gluma, koja je sada još bolja. Odluke donešene u prvoj epizodi se na neverovatno prirodan način reflektuju na drugu. Interesantan je i odnos između likova koji se, shodno dešavanjima,može razviti u pravcu u kome ne želite ili to niste očekivali, što je još jedna stvar koju igru čini tako interesantnom i dubokom po pitanju naracije.


The Walking Dead Episode 2 je korak u pravom smeru. Telltale je ispraio skoro sve ono što nam je smetalo kod prve epizode i i pokazao nam kako treba da izgleda prava interaktivna serija. Taj sveprisutni „cinematic“ osećaj je ono što igru čini tako jednistvenom, a koji je potpuno drugačiji od onih iz CoD-olikih igara i zaista ide u funkciju samog izvođenja.

Pored cene, jedina stvar na koju možemo da se požalimo je činjenica da ćemo do sledeće epizode morati da se strpimo još nekih mesec dana. Nadamo se da će nas Telltale na prijatan način iznenaditi i sa naredne tri epizode i da ima dovoljno ideja da tenziju i neizvesnost zadrži na visokom nivou.
Ocena: 86
Kvaliteti: – Odluke donešene u prvoj igri sa na prirodan način odražavaju na drugu – I dalje odlična priča, još bolji dijalozi i glasovna gluma – Skoro savršen balans između akcije (koja je još napetija) i naracije – Još dinamičnija point & click mehanika – Još veća raznolikost u izvođenju – Napredak u odnosu na prvu u svakom pogledu Nedostaci: – Dužina (igru je moguće preći za 3 sata) – Nedostatak pravih zagonetki karakterističnih za žanr – Pozicioniranje kamere i dalje ume da bude problematično (doduše, daleko ređe nego u prvoj igri) – Previsoka cena
Sajt / Steam Platforma: PC, PS3, X360 Minimalni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP CPU: Intel Pentium 4 @ 2.0 GHz ili AMD ekvivalent GPU: NVIDIA GeForce / ATI Radeon sa 512MB RAM: 3 GB HDD: 2 GB prostora
Preporučeni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP / Vista / 7 CPU: Intel Core 2 Duo @ 2.0 GHz / AMD ekvivalent Video karta: NVIDIA GeForce / ATI Radeon sa 1GB RAM: 3 GB HDD: 2 GB prostora Igrano na: OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core i5 2500k na 4.2 GHz Video karta: NVIDIA GeForce GTX 460 1GB (OC) RAM: 8 GB DDR3 Konekcija: Cable, 10 Mbit / 1 Mbit

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi