Kada je Pokémon Go lansiran 2016. godine, igra je delovala kao čarolija. Ulice, parkovi i trgovi postali su igralište u proširenoj realnosti, gde su igrači lovili Pokémone i takmičili se za prevlast nad virtuelnim arenama. Ali, kako sada otkrivamo, to nije bilo samo igranje – bio je to početak nečeg mnogo većeg.
Kompanija Niantic, tvorac igre, godinama je koristila podatke igrača za razvoj Large Geospatial Modela (LGM) – AI sistema koji ne samo da mapira svet, već ga i razume. Ovaj napredni model mogao bi u budućnosti da unapredi proširenu realnost (AR), robotiku, pa čak i vojne tehnologije.
Pokémon franšiza postoji od devedesetih godina, ali sa Pokémon Go, Niantic je uspeo da donese omiljene likove u stvarni svet, spajajući nostalgiju i modernu tehnologiju. Međutim, dok su igrači mislili da treniraju Pokémone, zapravo su trenirali Nianticovu veštačku inteligenciju.
Kako su igrači nesvesno trenirali veštačku inteligenciju
Kompanija je koristila aktivnosti igrača kako bi poboljšala svoj geospacijalni model. Svaki put kada bi neko skenirao PokéStop ili posećivao određene lokacije, Niantic je dobijao dragocene podatke – GPS koordinate, slike visoke rezolucije i informacije o okruženju. Ovi podaci su zatim korišćeni za razvoj Visual Positioning System-a (VPS), koji omogućava AI sistemima da prepoznaju objekte, razumeju raspored ulica i čak predvide šta se nalazi iza ugla.

U Nianticovom blog postu objašnjava se da njihov Large Geospatial Model funkcioniše slično kao veliki jezički modeli (LLM), ali za fizički svet. Umesto da generiše tekst, ovaj model gradi 3D razumevanje prostora, koristeći podatke iz stvarnog sveta. Niantic tvrdi da njihov sistem sada funkcioniše na preko milion lokacija i koristi podatke iz više od 50 miliona neuronskih mreža i 150 triliona parametara.
Da li je Pikachu trenirao vojsku?
Iako sve ovo zvuči revolucionarno, postavlja se pitanje šta će se dalje dešavati sa ovim podacima. Veštačka inteligencija koja može da “vidi” svet poput čoveka može se koristiti i u vojne i policijske svrhe, kao i za nadzor.
Analitičarka Elise Thomas ističe da modeli poput Nianticovog mogu da služe ne samo za poboljšanje AR iskustava, već i za nadgledanje ljudi, analizu kretanja i čak predviđanje aktivnosti u urbanim sredinama. Ovakve tehnologije mogle bi da pomognu policiji, obaveštajnim službama i privatnim korporacijama u praćenju i analizi ponašanja ljudi u realnom vremenu.
Niantic naglašava da je skeniranje lokacija bilo potpuno opcionalno, ali mnogi igrači nisu ni znali da svojim učešćem doprinose razvoju napredne AI mape.
Da li je Pokémon Company zapravo Team Rocket?
Naravno, Niantic nije zlikovačka organizacija poput Team Rocket-a iz Pokémon univerzuma, ali ova situacija otvara ozbiljna pitanja o privatnosti podataka i etici AI tehnologija.
S jedne strane, Pokémon Go je igračima doneo sate zabave i podstakao ih da istražuju svet oko sebe. S druge strane, podaci koje su nesvesno obezbedili sada se koriste za razvoj AI sistema koji bi mogao oblikovati budućnost tehnologije – bilo u pozitivnom ili negativnom smeru.
Ostaje da vidimo kako će Niantic koristiti ovu moćnu tehnologiju i hoće li ona služiti za stvaranje još boljih AR igara i aplikacija, ili će biti iskorišćena za nadzor i kontrolu.
Jedno je sigurno – Pokémon Go nije bio samo igra. Bio je test jedne mnogo veće vizije – sveta u kojem AI ne samo da mapira, već i razume našu realnost.
Nema komentara 😞
Trenutno nema komentara vezanih za ovu vest. Priključi se diskusiji na Benchmark forumu i budi prvi koje će ostaviti komentar na ovaj članak!
Pridruži se diskusiji