Nokia N90

Nokia N90

Kada smo se prvi put upoznali sa Nokia mobilnim telefonima, jedna od značajnih osobina je bio način na koji oni označavaju svoje modele. Četiri cifre iz kojih ste odmah mogli da zaključite kome je telefon namenjen, ostavljale su dosta prostora za dodavanje novih modela Evo i prve promene koju Nokia unosi u taj svoj sistem. Reč je o "N" seriji koja bi trebalo da obuhvata telefone sa najnovijim tehničkim rešenjima

    Sadržaj

      Nikola Kojić 

      Nokia N90

      Cela priča oko “N” serije je ipak više marketinški trik nego realna potreba. Sve do nedavno Finci su za eksperimentalne modele koristili seriju sa prvom cifrom 7. Ipak, moramo priznati da N70, N90 i N91 donose veoma zanimljive novine. Na testu imamo Nokiu N90, koja se ističe ekranom izuzetne rezolucije 352×416, kao i kamerom rezolucije 1600×1200 (1.92 Mpix). Prijatno smo se iznenadili i prilikom testiranja slušalica koristeći ugrađeni mp3 plejer. Ponovo smo bili razočarani nedostatkom radija, naravno nekim korisnicima ovo neće smetati, dok će drugima biti ozbiljna mana. Najzanimljivija novost je ipak sama konstrukcija aparata – dva zgloba i dve osovine pružaju izuzene mogućnosti fizičke transformacije telefona. Prednost koju ovakva konstrukcija donosi lako je uočiti prilikom korišćenja telefona kao fotoaparata, dok pri klasičnoj upotrebi telefona za razgovor ovakva konstrukcija čak pomalo i smeta. Zanimljivo je da telefon nema vibraciju – veoma čudan potez jer smo već duže vreme navikli na to da je motor za vibraciju sastavni deo svakog telefona. Dizajneri u Nokiji su očigledno predvideli da telefon ovih dimenzija treba da se nosi dalje od tela. Nedostatak diskretnog obaveštenja o pozivu je ozbiljan propust. Ukoliko se nalazite negde gde je potrebno isključiti zvono, ni na koji način nećete znati da vas neko zove.

       

      N90 očigledno nije napravljen da bi rušio rekorde u prodaji – on će biti izbor ljudi kojima odgovara njegova konstrukcija i imaju potrebe za svim njegovim mogućnostima. Model se verovatno neće zadržati dugo na tržištu, jer će Nokia želeti da ispravi postojeće nedostatke, smanji cenu, upakuje to sve u neko manje kućište i ponudi poslovnim korisnicima kao model iz serije “6”. Primećujemo da se uz N90 isporučuje baterija od svega 760 mAh. Uz dva ekrana, kameru i mp3 plejer ova baterija će se brzo prazniti.
       

      Mreža

      UMTS / GSM 900 / GSM 1800 / GSM 1900

      Dimenzije

      112 x 51 x 24 mm

      Težina

      173 grama

      Ekran

      TFT, 256K, 352×416 piksela

      Pomoćni ekran

      TFT, 65K, 128×128 piksela

      Melodije

      Polifone (64 kanala), Monofone, MP3

      Vibracija

      Ne

      Imenik

      Napredan

      Log Poziva

      Da

      Memorijska kartica

      RS-DV-MMC, 64MB

      Unutrašnja memorija

      31 MB deljeno

      Operativni sistem

      Symbian OS 8.0a, Series 60

      GPRS

      Klasa 10

      Brzina podataka

      236.8 kbps (EDGE)

      Poruke

      SMS, MMS, email, instant poruke

      Sat

      Da

      Alarm

      Da

      Infracrveni port

      Ne

      Boja telefona

      Crno – srebrna

      Glavna kamera

      2 MP, 1600×1200, Carl Zeiss optika

      Blic

      Da

      Bluetooth

      Da

      Push To Talk

      Da

      EDGE

      Da

      Java

      MIDP 2.0

      MP3 plejer

      Da, MP3, AAC, MPEG4

      Internet browser

      Da, HTML, xHTML, pdf

      WAP

      WAP 2.0

      T9

      Da, nema podrške za Srpski

      Glasovne komande

      Da

      Slušalice

      Da, stereo

      Portovi

      Punjač, Pop-Port

      Baterija

      Li-Ion, 760 mAh

      Pakovanje
       

      Ovoga puta Nokia se odlučila za kutiju koja sadrži providni deo kako bi se telefon direktno video kroz pakovanje. Kutija je dobro osmišljena i laka za otpakivanje, a nas najviše zanima ono što se nalazi unutra. Uz telefon zaista dobijamo sve što je potrebno. Baterija bi mogla da bude većeg kapaciteta. U paketu se standardno dobija RS-DV-MMC kartica (reduced size dual voltage multimedia card) kapaciteta 64 MB. Ova kartica je duplo manja od klasične MMC kartice, ali se u kutiji uz karticu dobija mali adapter kojim ona dobija klasične MMC dimenzije kako bi mogla da se koristi u USB čitačima. Ukoliko budete kupovali dodatnu RS-MMC karticu vodite računa o tome da ona bude DV (dual voltage) 1.8V/3V jer će u suprotnom telefon odbiti da je koristi.
       

      Punjač je klasičan, ali sa novim tipom konektora izuzetno malih dimenzija. U pakovanju se dobija i mali kabal – adapter uz čiju pomoć telefon možete puniti i drugim punjačem sa starim tipom konektora, ukoliko se za tim ukaže potreba. Slušalice izgledaju kao klasične slušalice koje Nokia isporučuje uz svoje telefone sa radiom ili mp3 plejerom. Tu je još i standardno USB kabl za povezivanje sa računarom kao i sva potrebna uputstva na Srpskom jeziku. Na kraju, dobijamo i CD sa Nokia softverom i kožnu narukvicu za nošenje telefona, koja ne deluje baš pouzdano.
       

      Dizajn

      Pre godinu dana Nokija je na tržište izbacila model 6260, telefon na preklop koji je imao mogućnost rotiranja gornjeg dela kada je otklopljen. Ovakav dizajn je bio upotrebljiv u modu za slikanje, međutim 6260 nije postigao značajan tržišni uspeh. N90 predstavlja znatno unapređenje ovog rešenja. Osnovni koncept je proširen mogućnošću rotiranja kamere, a dodat je i jedan pomoćni zglob koji omogućava pomeranje i donjeg dela telefona.
       

      Zamislimo da je telefon zatvoren i da želimo da se javimo na poziv. Pri otvaranju telefona prvo će se pomerati donji deo, sve do ugla od 90 stepeni, dok će gornji deo i kamera ostati u istom položaju jedno u odnosu na drugo. Pri daljem otvaranju, pomeraće se samo gornji deo, dok donji deo ostaje nepomičan u odnosu na kameru. Gornji deo može da se otvori do ugla od oko 60 stepeni. Razgovor se obavlja u ovom modu, a telefon je tada, na žalost, veoma velik i nezgodan za korišćenje. Ni jedan drugi telefon na preklop nema ovolike dimenzije u otvorenom položaju. Sam telefon u zatvorenom položaju je veći od Nokije 6680, a tek nešto manji od SonyEricssona P900. Aparat ove veličine bi bio lakši za korišćenje da ima klasičan monoblok oblik, jer bi bio manji kada se koristi i za razgovor i kao Symbian platforma.
       

      Kada je telefon otvoren, gornji deo je moguće okretati oko uzdužne ose i postaviti ga u gotovo svaki položaj. Ipak, postoji ograničenje pa je ekran nemoguće postaviti u obrnuti položaj i ponovo zaklopiti telefon tako da mu unutrašnji ekran igra ulogu spoljnjeg. Čim se gornji deo okrene, automatski se pokreće softver za slikanje a slika na ekranu rotira za 90 stepeni. Ovaj mod se naziva “studio”, i dimenzije telefona postaju manje problematične a više praktične. Donji deo telefona se koristi kao drška, a ekran se ponaša kao klasičan ekran na digitalnom aparatu, naravno ovga puta kvalitetom ne zaostaje za onima na fotoaparatima, naprotiv. Sam deo sa kamerom je takođe moguće okretati, pa je slikanje autoportreta veoma lako.
       

      Takođe ulaženje u studio mod je realizovano na još jedan način: kada je telefon zatvoren, dovoljno je okrenuti deo sa kamerom, a spoljni ekran će preuzeti ulogu viewfinder-a. U oba režima za navigaciju se koristi mali džojstik koji se nalazi sa desne strane telefona i moguće ga je pomerati u 4 strane ili ga pritisnuti. Sam džojstik je vrlo nezgodan za korišćenje jer je otpor nešto veći nego što bi trebalo, a osećaj pri pomeranju nije precizan u dovoljnoj meri. Odmah iznad njega se nalazi taster koji ima istu ulogu kao okidač na klasičnom fotoaparatu. Pritiskom do pola se vrši fokusiranje, nakon čega se na ekranu pojavi mali zeleni kvadratić koji označava uspešan fokus.
       

      Fotografisanje se vrši pritiskom tastera do kraja. Vredi spomenuti i da su zglobovi i osovine izrađeni izuzetno kvalitetno – cela konstrukcija je veoma čvrsta a pokretanje je tečno i otpor je dobro odmeren. Kvalitet kućišta je takođe odličan, plastika je čvrsta i deluje trajno. Na žalost, telefon je nešto teži nego što bi trebalo da bude na osnovu dimenzija, i sigurno ćete ga osetiti bilo gde da ga nosite.
       

      Gornjim delom aparata dominira veliki ekran, iznad koga se nalaze dva tastera karakterističnog Nokia dizajna. Ovi tasteri se koriste isključivo u modu za fotografisanje, kada je slika na ekranu zarotirana za 90 stepeni. Ispod ekrana se nalazi jedva primetni senzor osetljiv na svetlost, kao kod Nokije 6680. Ovaj senzor meri količinu svetlosti u prostoriji i ukoliko radite u mraku, ekran će se malo zatamneti da ne bi blještao, a tastatura će zasvetleti. Po danu ekran će biti maksimalno osvetljen radi što lakseg rada na suncu, a osvetljenje tastature će se potpuno ugasiti. Ovaj senzor je veoma praktičan jer poboljšava uslove rada danju i noću, a štedi bateriju gaseći nepotrebno osvetljenje. Na donjem delu telefona nalazi se velika tastatura koja je veoma udobna za rad. Dizajn tastature je zanimljiv, a najbitnije je da su tasteri kvalitetni, sa dobro odmerenim klikom, i standardne veličine. Navigacioni taster je veoma udoban za rad, a njegov centar je ovoga puta izdvojen posebno, što je svakako dobro rešenje. Odmah ispod navigacionog nalazi se taster za ulazak u glavni meni, što je po našem mišljenju idealno mesto jer se često koristi.
       

      Dizajn, nastavak

      Taster za uključivanje i gašenje telefona nalazi se na samom vrhu, na delu u kome je smeštena kamera. Odmah pored njega nalazi se spikerfon, koji je veoma kvalitetan i glasan. Usled nedostatka vibracije, neophodno je glasno zvono kako biste čuli telefon u bučnim sredinama. Na ovom delu sa kamerom sa prednje strane telefona dominira natpis “Carl Zeiss Optics”. Time nam se jasno stavlja do znanja da je u projektovanje kamere ulužen veliki trud i da renomirani proizvođač garantuje za kvalitet optike. Sama kamera gleda na levu stranu, a preko sočiva je navučena zaštitna folija. Odmah ispod kamere se nalazi i mali LED blic, koji je na žalost upotrebljiv na daljinama do pola metra. Spoljnji ekran je gotovo identičan kao glavni ekran kod Nokije 6230. Rezolucija je 128×128 piksela, a po specifikacijama može da prikaže 65 hiljada boja. Na žalost, vidljiva je TFT matrica, a ekran je vidno lošiji od unutrašnjeg. Ipak, ovakav spoljašnji ekran je mnogo bolji od onih koji se ugrađuju u druge telefone.

      Konektor za punjač i Nokia pop-port su sa donje premešteni na levu stranu telefona, a preko pop-porta se nalazi gumena zaštita kako prašina ne bi prljala konektor. Sam pop-port nije baš najsrećnije rešenje, jer je veliki, teško se stavlja i vadi, a čak se i malo klima kada je uključen. Konkurencija ima bolja rešenja na ovom polju, ali kvalitet ovog konektora nećemo uzeti kao manu jer on ipak nije od presudnog značaja. Sa desne strane telefona nalaze se vratanca za RS-MMC karticu. Otvaraju se noktom ili nekim oštrijim predmetom, a telefon će detektovati samo otvaranje vrata i sam pogasiti programe kako bi vađenje kartice prošlo bez problema. Kada se kartica stavlja, čim legne kako treba osetićete klik, i kartica neće ispadati. Da biste je izvadili, potrebno je gurnuti je još malo i feder će je izbaciti. Ovaj mehanizam je odavno poznat i predstavlja dobro rešenje, a kartica je dodatno zaštićena čvrstim poklopcem. Ostaje pitanje, da li je u relativno velikom telefonu bilo mesta za recimo SD (Secure Digital) karticu, koja nije mnogo veća, a jeftinija je i na tržištu je lakše pronaći karticu većeg kapaciteta. Uz veoma dobru kameru, video mod i mp3 plejer, svakako će vam biti potrebna kartica u koju može da stane dosta podataka. Iznad ležišta za RS-MMC nalaze se već pomenuti džojstik i taster za slikanje. Sa leve i desne strane telefona nalaze se lepo dizajnirani hromirani detalji, koji osim estetske nemaju neku drugu funkciju.
       

      Na slici se pored Nokije N90 nalazi Motorola V3, razlika u dimenzijama telefona je znatna. Sa zadnje strane se nalazi poklopac koji je izrađen od relativno tanke plastike, tako da ne deluje naročito kvalitetno.
       

      Mehanizam za otvaranje je rešen preko male poluge koju je potrebno pomeriti da bi oslobodila poklopac, koji je međutim toliko lagan da neće hteti sam da spadne već je potrebno vaditi ga noktom, a za to je nekad potrebno i više pokušaja, i sve to dok držite bravu u otvorenom položaju. Pored toliko različitih mehanizama i poklopaca smatramo da je ovde napravljen propust, koji nije toliko ozbiljan jer poklopac bar ne škripi kada se pritisne, što je i veoma pohvalna osobina celog telefona. Ispod poklopca se nalazi baterija, a pored nje sa donje strane je veoma dobro osmišljeno ležište za SIM karticu, koja se jednostavno stavlja i vadi. Poluga za skidanje poklopca istvoremeno igra ulogu brave za karticu, ali ovoga puta je dovoljno pomeriti polugu i izvaditi karticu iz žljeba. Kao i Nokia 6680, N90 radi normalno i bez SIM kartice, samo što je tada nemoguće koristiti mobilnu mrežu, dok kamera, mp3 plejer i Symbian programi rade normalno.

      Hardver

      Kada su Nokijini Smartphone telefoni u pitanju, ekrani rezolucije 176×208 predstavljaju standard od koga se retko odstupa. Najzanimljiviji novitet koji N90 donosi sa sobom, pored 2Mpix kamere, je izuzetan TFT ekran rezolucije 352×416 piksela. Naravno, deklarisan je na 256 hiljada boja. Pri prvom susretu sa telefonom, iznenadile su nas dimenzije ekrana, jer je gotovo iste veličine kao standardni 176×208 ekrani koje Nokija ugrađuje u telefone platforme 60. Broj tačaka je tačno 4 puta veći, jer i po dužini i po visini ima duplo više piksela. Ceo softver je funkcionalno potpuno isti kao i na bilo kom drugom telefonu platforme 60, ali su ikonice i detalji potpuno redizajnirani. Kvalitet slike na ekranu ne bi mogao da se uporedi sa slikom na nekim drugim uređajima, pa čak ni sa monitorom na računaru, jer je slika toliko detaljna kao da je štampana nekim skupim laserskim štampačem u boji na specijalnom papiru. Na žalolst, iako je slika fenomenalna, funkcionalnost nije unapređena jer na ekran u glavnom meniju i dalje staje 3×3 ikonica, kao i iste statusne linije kao i pre. Naravno, slova su jako detaljna i nemoguće je primetiti krzave ivice kao ranije.
       

      Već smo spomenuli odličan spikerfon, koji će verno reprodukovati kako polifone tako i mp3 melodije. Naravno, za slušanje muzike su predviđene slušalice, ali je muziku moguće slušati i preko spikerfona koji je čak i nešto malo bolji nego kod Nokije 6680. Kada smo prvi put videli slušalice u pakovanju, usledilo je blago razočarenje, jer izgledaju identično kao standardne Nokia slušalice. Ipak, već pri prvim sekundama testiranja na mp3 plejeru Nokije N90, dileme više nije bilo: ove slušalice daju odličan zvuk i dosta su bolje od klasičnih Nokija slušalica. Srednji, visoki i niski tonovi se čuju veoma dobro i precizno i međusobno su dobro usaglašeni. Kada se zvuk pojača slušalice su vrlo glasne, a na poslednjem stupnju dolazi do delimičnog izobličenja visokih tonova, što nije velika mana jer se najglasniji podeok ipak retko koristi. Kvalitet zvuka na Nokia N90 mp3 plejeru i slušalicama bi se mogao uporediti sa Creative ili Iriver mp3 plejerima sa Sennheiser MX400 slušalicama, ili sa Siemens SL45 telefonom i njegovim slušalicama. Naravno, da li je uopšte potrebno reći da je zvuk stereo i da se muzika pušta iz Real player-a. Ponovo ćemo kao manu navesti nedostatak radija, ali kvalitet mp3 reprodukcije je takav da ćete odmah po cenovnicima potražiti neku RS-MMC karticu većeg kapaciteta, jer je 64MB verovatno dovoljno samo za slikanje i instalirane programe. Slušalice poseduju i mikrofon i mogu se koristiti kao handsfree. Ukoliko vas neko pozove dok slušate mp3, muzika se prekida i čuje se zvono, i razgovor je moguće obaviti korišćenjem slušalica. Ovo je takođe dobro rešenje ukoliko vas brine mikrotalasno zračenje mobilnog telefona prilikom razgovora. Po specifikacijama, SAR vrednost iznosi 0.5 W/Kg, što je u okviru međunarodnih normi. Pohvalno je što je kod telefona na preklop antena u toku razgovora nešto dalja od glave, pa je i mikrotalasno zračenje manje jer njegova snaga opada sa kvadratom rastojanja. Telefon ima veoma dobar prijem signala. Unutrašnja antena polako postaje standard, a proizvođači su uspeli da kvalitet njenog signala dovedu na nivo kakav imaju telefoni sa spoljnom antenom. Telefon će se dobro snalaziti i na mestima sa slabijom pokrivenošću, tako da su inženjeri u Nokiji odradili svoj posao na nivou, vođeni dugogodišnjim iskustvom u proizvodnji mobilnih uređaja.
       

      Baterija je litijum-jonska, kapaciteta 760 mAh. Zbog čega je ona ovako malog kapaciteta, ne znamo, kada se i u jeftinije Nokija telefone ugrađuju baterije većeg kapaciteta, na primer 900 mAh. Bateriju je neophodno formirati, a zatim se može prazniti i dopunjavati po želji, što je standardna osobila litijum-jonskih baterija. S obzirom na dva ekrana, kameru, blic, mp3 plejer, baterija očekivano traje jako kratko, otprilike jedan dan. Uz solidno korišćenje telefona bateriju morate puniti svaki dan što predstavlja problem, naročito ako često putujete. Naravno, ukoliko telefon koristite samo za povremene razgovore i ni za šta više, baterija verovatno može potrajati i 3 dana, ali u tom slučaju je bolje rešenje opredeliti se za klasičan mobilni telefon. Treba voditi računa o tome da uključena 3G i Bluetooth podrška troše dosta struje, tako da se njihovim isključivanjem kada se ne koriste ostvaruje znatna ušteda i produžava trajanje baterije. Takođe, poželjno je gasiti aplikacije koje se trenutno ne koriste kako ne bi bespotrebno radile u pozadini i trošile sistemske resurse i struju. Provera pokrenutih aplikacija se vrši držanjem tastera “meni”, i tada se dobija spisak svih programa koji se trenutno izvršavaju.
       

      Softver
       

      Na softveru se ovoga puta nećemo dugo zadržavati, jer se radi o standardnom Symbian 8.0 operativnom sistemu platforme 60, čiji ste detaljniji opis bili u prilici da čitate u testu Nokije 6680. Test smo radili kada je softver na Engleskom jeziku, a postoji i ugrađena podrška za Srpski jezik. Vrlo je interesantan način na koji je realizovana upotreba ekrana visoke rezolucije. Sam softver deluje potpuno isto, ali sve ikonice i meniji su rađeni uz mnogo više detalja, i grafički dizajneri u Nokiji su stvarno odradili dobar posao. Slično grafičko unapređenje je doživela i Nokija 6230i u odnosu na Nokiju 6230, tako da verujemo da će ekrani visoke rezolucije i nove ikone postati standard, što je za svaku pohvalu. Na žalost, deo aplikacija je ostao u staroj rezoluciji 176×208, a softver u N90 takve programe interpolacijom razvlači preko celog ekrana, a efekat je veoma sličan kada TFT monitor desktop računara podesite na nižu rezoluciju od predviđene. Kada smo dobili telefon na test, prva pomisao je kako će surf internetom na ekranu visoke rezolucije biti užitak. Na žalost, Opera browser je ostao u staroj rezoluciji, tako da surfovanje nije doživelo nikakva unapređenja. U budućnosti možemo očekivati browsere za Symbian koji mogu da iskoriste visoku rezoluciju, pa će stvari doći na svoje mesto.
       

      Problema smo imali i sa programom za smimanje sadržaja ekrana (screen capture) koji je radio ali je slike snimao u rezoluciji 176×208 tako što bi snimio samo gornju levu četvrtinu ekrana. Aplikacije koje koriste staru rezoliciju je hvatao bez ikakvih problema.
       

      Kamera

      Ideja da se u mali prostor upakuje kamera sa kvalitetnom optikom i senzorom visoke rezolucije je svakako zanimljiva. Od oznaka “Carl Zeiss Optics” i “2 Megapixel” smo očekivali mnogo, ali smo sumnjali da kvalitetna kamera može imati tako male dimenzije.

       

       

      Posle testiranja, utisci su bili sasvim solidni, ali ne i besprekorni. Glavne primedbe se odnose na dnevno slikanje pri umerenom svetlu, gde su slike ili pomalo mutne ili zrnaste, u zavisnosti da li je korišćeno duže ili kraće vreme ekspozicije. Slike u noćnom modu su relativno dobre uzevši u obzir uslove slikanja, makro mod je dosta dobar, a dnevne slike su sasvim solidne ali uz nešto manje izražene boje, što je moguće naknadno ispraviti ili podesiti pre snimanja. Podešavanja kamere su mnogobrojna, i obuhvataju predefinisanu scenu, blic, balans belog, ekspoziciju i podešavanje boja. Naravno tu je i podešavanje kvaliteta fotografija, kao i mogućnost uključivanja tajmera na 2 ili 10 sekundi. Pri navećem kvalitetu jedna slika zauzima u proseku oko 500 KB. Digitalni zum iznosi čak 20x, ali je neupotrebljiv jer se pri zumiranju uzima interpoliran centralni deo originalne slike.
       

      Maksimalni kvalitet videa je 352×288 piksela uz 15 frejmova u sekundi. Iako ovde specifikacije ne deluju baš ubedljivo, video mod je veoma upotrebljiv. Rezolucija je slična kao kod klasičnih mpeg videocd filmova, a 15 fps deluje dovoljno tečno. Video je prilično oštar, a zum radi odlično. Pri slabom osvetljenju slika je zrnasta, a pri brzim pokretima se muti. Video je moguće snimati sve dok ima mesta na kartici, jedino brine upotreba nestandardnog mp4 formata koga je moguće gledati na računaru uz pomoć Nokia softvera. Primer video klipa snimljenog N90 aparatom.
      Po prvi put smo u prilici da kažemo da kamera ugrađena u N90 manje zahtevnim korisnicima može potpuno da odmeni fotoaparat. I slike i video imaju svojih mana, ali je uz malo iskustva i podešavanja moguće je dobiti solidne rezultate.

      Galerija slika

      Noćni snimci
       

      Snimci po danu
       

      Snimci u zatvorenom prostoru
       

      uključen blic

      isključen blic

       

      Makro mod
       

      Makro mod bez blica

      Makro mod sa blicem

      Povezivanje sa računarom

      Uz pomoć USB kabla koji stiže u pakovanju, veoma je lako povezati N90 sa računarom.   Za komunikaciju sa telefonom se koristi program Nokia PC Suite, veoma jednostavan ali upotrebljiv program. Ceo PC Suite se sastoji iz manjih modula, pomoću kojih je moguće obaviti sve potrebne radnje. Kartica i memorija telefona se pretražuju pomoću File Managera, programa koji jako liči na Windows Explorer. Bilo bi lepo videti mogućnost da se MMC kartici pristupa kao USB flash disku, na žalost tako nešto nije predviđeno. PC Suite je standardan za sve Nokia telefone platforme 60, tako da po tom pitanju nisu vršene nikakve izmene, a mi bismo pohvalili softver kao praktičan i brz. Njegova jedina mana je što je program nemoguće ugasiti (bez ručnog gašenja procesa) već stalno mora biti prisutan u system tray-u.

      SPMark

      Da bismo izmerili performanse Nokije N90 u multimediji i igrama, koristili smo JBenchmark, JBenchmark 2, JBenchmark 3D i SPMark04 3D. Na žalost, rezultati su više nego loši u poređenju sa 6680, a glavni krivac je izuzetan ekran koji ima 4 puta više piksela od prethodno testiranih modela. Procesor je ostao na istom taktu, 220 MHz, kao i na starijem modelu. Zanimljivo je uporediti rezultate N90 i 6600, gde N90 dobija na performansama zbog jačeg procesora ali i gubi zbog veće rezolucije. Rekli bismo da je N90 u blagoj prednosti u odnosu na stari 6600. Raduje činjenica da su se testovi izvršavali relativno glatko i da u praksi stvar nije strašna.
       

      JBenchmark 3D

      Jedino je test igre iz JBenchmarka 3D koji podseća na pucačinu u prvom licu podbacio i izvršavao se dosta sporo. Scena sa helikopterom iz SPMark04 testa se izvršavala veoma tečno a po kvalitetu bi se možda mogla uporediti sa odgovarajućom scenom iz 3DMark 2001 testa za desktop računare, naravno uz dosta manji nivo detalja i nižu rezoluciju. Rezultati N90 u SPMark3D testu su veoma dobri jer se koristi niža rezolucija 176×208, i u tom modu N90 jedva zaostaje za 6630 (6680 je odbio da izvrši ovaj test).
       

      JBenchmark 3D

      Sam softver u telefonu je nešto sporiji nego kod Nokije 6680, koja je već bila relativno spora. Dolazimo do zaključka da N90 nije ni malo prijatan za rad, za izvršavanje nekih jednostavnih operacija koje se na “običnim” mobilnim telefonima obavljaju trenutno, bilo je potrebno i više od sekunde. Ipak, većina komandi ima gotovo trenutni odziv. Sam softver je stabilan i nismo imali problema tokom korišćenja telefona.
       

      Utisci

      Sudeći po tome što je N90 jedan od Nokijinih udarnih modela, i naša očekivanja su bila visoka. Ipak, N90 je više poslužio za ispitivanje tržišta, kako bi Finci mogli da uoče i otklone nedostatke na modelima koji će usledeti. Nikako ne možemo reći da je ovaj telefon nedovršen proizvod, štaviše on briljira na mnogim poljima, ali takodje ima i neke bitne mane. Stvari koje idu u prilog Nokiji N90 su izuzetan unutrašnji i dobar spoljašnji ekran, veoma upotrebljiva kamera, najbolja koju smo imali prilike da vidimo na nekom mobilnom aparatu, i odličan kvalitet zvuka mp3 plejera. Kvalitet izrade je na veoma visokom novou, kao i dodatna oprema i PC softver. Takođe, oblik telefona je veoma praktičan u modu za snimanje slika i videa. Najveća mana telefona su njegove ogromne dimenzije, kao i činjenica da je otklopljen još veći. Softver je dosta spor, a nije ni ceo prilagođen novoj rezoluciji ekrana. Srećom, postoji kompatibilnost i za sve dosadašnje Symbian programe platforme 60. Cena telefona je previsoka, ali za modele iz ove klase cena nije presudan faktor. Ne možemo sa sigurnošću reći koliko telefonu nedostaje vibrirajuće zvono, u svakom slučaju na mestima na kojima morate da ugasite klasično zvono postoji mogućnost da nećete ni primetiti da vas je neko zvao. Još gore, zbog slabog kapaciteta baterije i velike potrošnje struje može vam se desiti da vas telefon, odnostno baterija, ostavi na cedilu, jer se jako brzo troši.

      Za kupovinu Nokije N90 ne možemo dati preporuku širem krugu korisnika, jer njena cena nikako nije primerena konačnim utiscima. Ali, i bez naše preporuke N90 će imati svoje kupce, a to su ljudi koji tačno znaju šta žele od jednog ovakvog uređaja, a njima ni cena neće biti prepreka za nabavku ovog telefona.

      Telefon na test ustupio CT Retail, member of ComTrade Group
      Kontakt telefon: 011/2015-575
       

      Ostani u toku

      Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

      Hvala!

      Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

      Možda vam se svidi
      Testirali smo: Motorola RAZR 50 Ultra