Prvenstvena namena ovog modela je upotreba u kancelariji i to se vidi i po njegovom dizajnu. Potpuno crnu boju remete jedino srebrni dugmići i slično finiširan Viewsonic natpis. Naravno, tu je i njihov prepoznatljiv logo koga čine tri australijske zebe, greškom prekrštene u “dva papagaja” u našem prethodnom testu monitora ovog proizvođača. Budući da je ova tajvansko američka korporacija izuzetno ponosna na svoj nesvakidašnji logo ovom prilikom se simbolično izvinjavamo gdinu Jamesu Chuu, osnivaču i CEO-u Viewsonica, koji je lično odabrao žig svoje kompanije početkom devedesetih. 🙂 Usput, ako ste se nekada zapitali šta bi sa Nokia monitorima, ovo je idealna prilika da pomenemo da je njihov display odsek prešao u ruke Viewsonica 2000. godine.
Još jedan jasan znak da je u pitanju office model jeste prisustvo zvučnika koji su, sada već standardno, smešteni iza perforirane površine ispod ekrana. Audio ulaz je smešten pozadi, zajedno sa D-Sub i DVI priključcima, ali, nažalost, izostao je audio izlaz (za eventualne slušalice). Tu je i strujni priključak, ali treba napomenuti da se ovaj monitor napaja iz eksternog transformatora. Svi ulazi su prikriveni maskom koja može da se skine, što ume da bude bitno u kancelarijskom okruženju. Kada monitor ima zvučnike, koji će zapravo biti u upotrebi, jako je važno omogućiti da se oni lako kontrolišu. U tom smislu moramo pohvaliti proizvođača koji je mute i volume +/- kontrole postavio u vidu odvojenih dugmića što je najbolje i najkompletnije rešenje. Podešavanje jačine zvuka je omogućeno i u OSD meniju. Jednako dobro funkcioniše i odabir između analognog i digitalnog izvora signala, pa i to možete promeniti pritiskom na dugme ili putem OSD menija. Jedini ergonomski problem sa korišćenjem ovog modela može predstavljati slaba čitljivost na samim dugmićima usled odsjaja. U meniju, pored standardnih, možete pronaći i sRGB profil za boju, a možete i sve podesiti po sopstvenom nahođenju. Kada su u pitanju fizičke karakteristike ovog monitora ostaje nam samo još da napomenemo izuzetan kvalitet izrade. Upotrebljeni materijali i njihova obrada su odlični. Stopa je po svemu sudeći otežana tako da pri podešavanju vertikalnog ugla možete steći utisak da je monitor pričvršćen za sto. Robusno, nema šta, a to je uvek pohvalno.
Viewsonic u svojoj paleti ima još jedan, fizički veoma sličan model – VG710b. Zapravo, jedina fizička razlika je u samoj oznaci odštampanoj na monitoru, a osnovna prednost modela VG712b je deklarisani odziv od 12ms, u odnosu na 16ms koliko stoji u specifikaciji za VG710b. Zanimljivo je da model sa našeg testa nismo pronašli na stranici namenjenoj severno američkom tržištu, što nam sugeriše da je evropsko tržište ipak zahtevnije. Ili bar tako želimo da mislimo. 🙂 Takođe, postojanje modela sa bržim odzivom se poklapa sa Viewsonicovom nomenklaturom po kojoj je Graphic serija, kojoj VG712b pripada, namenjena kako kancelarijskoj, tako i igračkoj upotrebi, budući da obezbeđuje, barem prema rečima proizvođača, najbolji odnos cene i performansi.
Poboljšani odziv se svakako oseća u igrama. Nakon testa zaključak se ne razlikuje od ostalih monitora koji su prošli kroz našu redakciju sa sličnom specifikacijom. Zamućenje je tu, može se primetiti ako se pažljivo gleda, ali pitanje je koliko bi korisnika to primetilo, pa još i koliko ih je kojima bi to smetalo. VG712b je još jedan dokaz da je granica od 12ms ustvari prekretnica i da bi najavljeni paneli sa odzivom od 8ms, pa i manje, trebalo konačno da potisnu u zaborav “netrpeljivost” između brzo pokretnih sadržaja i TFT monitora. Ugao gledanja, nažalost, ne zaslužuje jednake pohvale. Obezbediće korisniku pristojnu udobnost u radu i to više kao izostanak prevelikog napora, ali ne puno više od toga. Promene u prikazu su primetne pri relativno malom uglu, mada treba napomenuti da kriva opadanja kvaliteta nije strma, pa se sadržaji poput filma ili televizijskog programa mogu pratiti i pod većim uglom bez većeg naprezanja. Prikaz boja takođe nije na vrhunskom nivou. Naša RGB “duga” nije pokazala savršeno glatke prelaze između nijansi, već jedva primetan banding, posebno u zelenom delu, ali naglašen u najsvetlijim nijansama. Posle smanjivanja kontrasta za par podeoka dobili smo glatkije prelaze jer su banding “trake” sužene, a takođe je osetno popravljena preciznost svetlih nijansi. Pri tome efektivno ništa nije žrtvovano, pa smo na kraju bili zadovoljni rezultatom, posebno imajući u vidu da su ovi sitni nedostatci praktično nevidljivi u realnom radu. Skrenućemo pažnju na propust u zvaničnoj specifikaciji, gde se pominje vertikalno osvežavanje od 85Hz. Ovo je naravno neizvodljivo u hardverskoj rezoluciji jer bi bilo neophodno da monitor podržava preko 90kHz horizontalnog osvežavanja, što nije slučaj.
Odziv je kod TFT monitora dugo vremena bio karakteristika koja je zaostajala za ostalima. Kada bi za potrebe ovog testa zaboravili ceo razvojni put ove tehnologije mogli bi zaključiti da se radi o solidnom monitoru. Ugao je upotrebljiv, ali ne i neograničen, odziv je dobar, ali ne kao kod CRT-a, boje su “prirodne” ali sa sitnim greškama… Kada bi tome dodali kvalitet izrade, prisustvo zvučnika i DVI priključka i veoma konkurentnu cenu zaključak bi bio da se radi o zaista zanimljivom proizvodu. U realnosti, ovo je monitor sa odličnim odzivom, opremom i cenom, ali svakako nije neosporni šampion u svim kategorijama. Ta činjenica ipak ne umanjuje previše privlačnost ovog modela, posebno za one kojima su šarene zebe dovoljan garant da su pazarili nešto kvalitetno. Ovaj test im svakako daje za pravo.
Proizvođač
Model
Dijagonala
17″
Fizička rezolucija
1280×1024
Pitch
0.264
Horizontalno osvežavanje
82 kHz
Vertikalno osvežavanje
85 Hz
Odziv
12 ms
Svetlina
300 cd/m²
Kontrast
500:1
Ugao gledanja (H/V)
140º/140º (160º/160º)
Potrošnja
<40 W
Dimenzije
378 x 405 x 177mm
Težina
5,3 Kg
Input
Analog i DVI
Cena
345 €
Monitor ustupio