U subotu, 1. marta 2026. godine, više od 800 igrača širom sveta selo je za računare u tačno određeno vreme i suočilo se s jednim od najciničnijih izazova u istoriji video igara: da bez ikakvog vodiča prođu grafičku avanturu Maniac Mansion, klasik studija Lucasfilm Games iz 1987. godine. Svega dvoje je uspelo.
Iza eksperimenta stoji studio Woe Industries, koji je osmislio AGAT, skraćenicu od Adventure Game Aptitude Test, ili na srpskom: Test sposobnosti igranja avanturističkih igara. Ideja je bila jednostavna koliko i nemilosrdna: igrači ne znaju unapred koji će naslov igrati, imaju četiri sata, i tokom celog trajanja testa moraju biti nadgledani putem legitimnog softvera, koji je inače uobičajen na onlajn akademskim ispitima. Veb kamera i mikrofon bili su uključeni kako bi se obezbedilo da niko ne otvori drugi prozor u pretrazivaču, ne pogleda u telefon i ne dobije pomoć od osobe koja možda sedi van kadra.
Od 831 prijavljenog kandidata koji su na vreme pokrenuli test, do cilja su stigla samo dvojica. To je prolaznost od 0,24 odsto. Woe Industries je uz samohvalu proglasio AGAT jednim od najprestižnijih i najrigoroznijih ispita na svetu, navodeći da pred njim kleče SAT, MCAT i većina certifikata za upravljanje viljuškarom.
Pored zvaničnih pokušaja, oko 168 igrača je diskvalifikovano jer je test započelo izvan dozvoljenog vremenskog okvira. Još dvoje je formalno završilo igru, ali bez diplome: jedan zbog varanja, a drugi zbog prekasnog starta. Studio je ostao dosledan pravilima.
Neka od primedbi koje su pristizale bile su, blago rečeno, kreativne. Jedan učesnik je poslao potvrdu o potencijalnom bankovnom transferu od hiljadu dolara umesto snimka ekrana s pobedničkim ekranom, što je studio protumačio kao pokušaj mita. Dvoje igrača je umesto snimka iz Maniac Mansiona poslalo snimke ekrana iz igre Fallout 4, bez ikakvog obrazloženja. Studio je i jedno i drugo odbio, uz rezervisanu diplomatičnost.
Dvojica pobednika su igru završila relativno brzo, što je navelo organizatore da se zapitaju da li su je možda već dobro poznavali pre samog testa, mada ni to nije kršenje pravila. Bez obzira na to, Woe Industries je naglasio da su im logovi nadzora bili čisti.
Maniac Mansion, nastao 1987. godine, bio je pionir grafičkih avantura i uveo je sistem point-and-click navigacije. Poznat je po nelinearnoj strukturi, većem broju likova između kojih igrač može birati i, što je možda najrelevantnije u ovom kontekstu, po zagonetkama koje su čak i u vreme izlaska bile poznate po tome što zbunjuju igrače i teraju ih da gledaju u zid. U eri pre interneta, rešenja su se prenosila usmeno, pisanim uputstvima u časopisima i telefonskim linijama za podršku. Danas, kada je svaki odgovor udaljen jednom pretragom, eksperiment Woe Industriesa postavio je pitanje koliko zapravo vredi “gejmerska veština” koja se u modernoj kulturi podrazumeva kao nešto što se samo po sebi podrazumeva.
Odgovor je bio brutalan: od blizu hiljadu dobrovoljaca koji su bili dovoljno samouvereni da se prijave, samo dvoje je zaista znalo šta radi, prenosi PC Gamer.
Свиђа ми се ригорозност тестирања, тако и треба. А не оно: "па зашто мени, покварила ми се 33, зато касним". Таква ригорозност треба нашем друштву, макар неко време, да се научимо одговорности за своје (не)поступке.
Zato što je većina mlađih gejmera nabila na igrice gde se upotreba mozga po defaultu svodi na minimum (uglavnom su to igre gde su potrebni refleksi i/ili da se što brže klikće) tako što za sve u samoj igri postoje razne vrste pomoći i vodiča (nalaziš se tu, idi tamo, pritisni to, sada si stigao itd.)...
Bukvalno sve se radi generički i napamet i čim se promeni jedna varijabla ili zahtev bude problemski većina naiđe na nerešiv problem i tu pritom ne mislim samo na igre.
Да су 1987 нашли 800 људи који знају да користе рачунар тешко да би више од двоје прешли Maniac Mansion за мање од 4 сата. Пола времена би отишло само на дрљање 5,25” флопија и шалтање дискета (заборавио сам на колико је ишла игрица). Ја никад нисам успео да стигнем до краја.
Slazem se sa ovim gore sto neko spomenu...
Poznajem lika koji se prvi put susreo sa igrom tipa comand and conquer i jednostavno nije znao da pravi nista posle raspakivanja baze... Nije navikao bio...
Point and clic avanture kolimo znam prelazili smo uz pomoc vodica iz sveta kompjutera (makar one ozbiljnije...)
Nekada su gejmeri za PC ili konzolu sedali posle ratista, rudnika, jamama, gradjevine, pirincanih polja kad se stoka namiri...
Danas kojekakve humanoidne podrumare strimuju iz cumeza svoje promasene zivote proseci za 2$ da im ne iseku struju. Radnim danima strima, vikendom prodaje telo da skrpi za kokisku i istant nudle...