Opis igre: Red Orchestra 2: Heroes of Stalingrad - GOTY

Glavni problem sa igrom Red Orchestra 2: Heroes of Stalingrad bio je u tome što se pojavila pre nego što je trebalo. Tripware je nedovršenu igru pustio među okorele fanove željne realističnog napucavanja, koji su prilično osetljivi po pitanju (loših) performansi i bagova, a RO2 je donela oba. Sreća u nesreći je da su ideja i koncept na mestu, a ono što je nedostajalo su samo par meseci dodatnog peglanja i štelovanja. Svestan da je u startu odvratio hiljade igrača od igre (noćna mora svakog nezavisnog developera) Tripware je odlučio da se iskupi i da im povod da joj se vrate još jednom, ali i da pritom pokuša da privuče nove igrače.

Milan Jović Tako su zasukli rukava i bacilli se na “generalku”, koja je krajem maja stigla u vidu masivne zakrpe sa kojom je donošlo i ono “Game of The Year Edition” u naslovu. Ipak, ovo je mnogo više od još jednog “peča”. Update je doneo novu mapu i dva nova moda – Action i Classic – a ispravljeno je gotovo sve ono što se igračima nije dopalo u startu. Performanse su drastično poboljšane na različitim konfiguracijama i eliminisan je iritirajuć stuttering, tako da oni sa relativno modernim hardverom sada neće imati problema da uživaju u 50+ frejmova. Naravno, utegnuti su i brojni aspekti same mehanike.  
 
Krenimo od najmanje bitne stavke – kampanje za jednog igrača. Ovo je pravi primer igre u kojoj kampanju vredi igrati isključivo zbog uhodavanja pre upuštanje u online vode, o čemu svedoči i njena struktura koja je preuzeta iz režima za više igrača. Kampanju čine dva poglavlja. U prvom, igrač je u ulozi naciste koji se sa saborcima bori po delovima urušenog Staljingrada. Drugi deo kampanje je iz perspektive vojnika Crvene armije, koji je tu da odbrani grad i otadžbinu od neprijatelja. Zapravo, kampanje je kao multiplayer sa botovima i svodi se na odbranu određenih lokacija (obeleženog dela mape) od talasa neprijatelja ili na njihovo postepeno zauzimanje i napredovanje ka sledećoj na mapi, na šta se zapravo svodi multiplayer režim.  
 
Jedini osećaj da igrate kampanju su 2D cut-scene u kojima joj narator daje kakvu takvu smisao, a koje su, moramo priznati, interesantna lekcija iz istorije. Ako ništa drugo, povremene tutorijal misije u kampanji su odličan način da se upoznate sa jedinstvenim osobonama nekih klasa, kao što je pozivanje artiljerije u ulozi komandanta ili gađanja mete iz skučene utrobe tenka. Kao komandant, igrač može i da izdaje naredbe svojim timovima na bojištu, što na neki način gubi smisao zbog lošeg AI-a, koji često istrčava pred cev mitraljeza i hvatati zaklon sa pogrešne strane zida. Bednu kampanju gotovo i da nećemo uzeti u obzir priliko ocenjivanja, imajući u vidu da je tu više kao bonus sadržaj, jer je režim za više igrača ono zbog čega se ova igra prodaje.  
 
Multiplayer je igra mačke i miša, gde je igrač u svakom trenutku i jedno i drugo. Mehanika je takva da ne prašta greške, a naročito ne nepromišljenost i nestrpljivost. U 80% slučajeva, završićete mrtvi od jednog hica pitajući se odakle je došao, dok ćete u preostalih 20% pokušavati da previjete ranu pre nego iskrvarite na smrt. Čak i tada, budite srećni ako vas ne dokrajče dok bespomoćno čekate da se završi animacija ove prinudne medicinske intervencije. Zato neopreznost i srljanje skoro uvek vode u smrt, što može biti izuzetno frustrirajuće kada se uzme u obzir prostransot mapa i udaljenost bojnih žarišta do kojih neretko treba prepešačiti i po 150 metara.  
 
Same mape su jedne od najprostranijih u igrama ovog tipa i dizajnirane su tako da pruže priliku svakoj od klasa da dođe do izražaja. Brdašca, kratere u zemlji i uništene tenkove na brisanom prostoru, treba pametno koristiti kao zaklon, dok od “spawn” lokacije jurite ka centralnom delu mape sa urušenim stambenim zgradama, koje pružaju dobar zaklon i brojne mogućnosti za snajpovanje sa visine. Sa druge strane, Mamayev Kurgan mapa na primer (koja je stigla sa GOTY zakrpom) je pravi primer rovovskog ratovanja. Ogoljena brda ispresecana rovovima i niskim bunkerima pogodna su kako za skidanje neprijatelja iz daljine tromim ubitačnim bolt puškama i snajperima (Rifelman i Marksman klasa), tako i za “rafalno” čišćenje bunkera i rovova kao Assault vojnik. Tako se na jednom delu mape odvijaju borbe na daljinu, gde igrači puze, prikradaju se i nišane  piksele u daljini, dok se u zgradi preko puta odvijaju haotične borbe prsa u prsa.  
Igra koristi vro interesantan sistem zaklona, koji omogućava igraču da se zalepi za ivicu zida ili nekog drugog objekta, a zatim kroz nišan postepeno skenira teren ispred. Što više progviri iza zaklona (pomeranjem miša), vidokrugom će pokriti veći deo terena. Ovo je mač sa dve oštrice jer time izlaže veći deo tela neprijatelju i postaje lakša i uočljivija meta. Ovo u praksi funkcioniše prilično dobro i definitivno je jedan od boljih i realističnijih cover mehanika, idealna za brzo progvirivanje i skidanje neprijatelja. Ipak, ovo nije ni malo lako. Trčanjem lik se umara što se manifestuje ubrzanim disanjem kada je teško nanišaniti čak i slona. Tome treba dodati i pad morala i paniku koju izaziva gromoglasna artiljerija, baš kao i rafali mitraljeza koji zuje iznad glave, kada ruka počne da drhti i svet poprima sive tonove.  
 
Nepostojanje crosshair-a (osim u Action modu koji je stigao sa zakrpom), nišanjenje i skidanje meta čini još težim. Pucanje sa kuka jedino ima smisla ako neprijatelj istrči pred vas, kada će ga panično povlačenje obarača možda pokositi. Red Orchestra 2 traži da se namučite za svako ubistvo. Zato uvek kada pokosite neprijatelja, očekujte buru adrenalina i satisfakcije kakve nije u stanju da izazove većina modernih pucačina. Ovde do izražaja dolaze i neke realistične animacije vojnika koji se grče u bolovima dok krvare na smrt ili koji se stropoštavaju poput krpene lutke, ako su u trku popili metak u glavu ili grudi, dok krv iz prostrelne rane potvrđuje da je vaš hitac završio onde gde treba. Sa druge strane, vatromet krvi i udovi koji lete mogu biti dobar pokazatelj da ste ručnu bombu bacili na pravo mesto.  
 
Klase koje se naročito ističu su komandant i vođa tima. Komandant može da poziva artiljeriju koja će neprijatelju, ukoliko ga ne ubije, sigurno smanjiti efiksanost zbog pomenutog psihološkog efekta. Sa druge strane, od ključne je važnosti da vođa tima pametno koristi dimne bombe za pretrčavanje otvorenog prostora, onemogućavajući neprijateljskim mitraljezima i snajperima da vide kroz gustu zavesu dima. Na žalost, prečesto smo igrali na serverima na kojima igrači ignorišu prednosti klasa sa kojima igraju, što se itakako može negativno odraziti na ishod meča. Čak i neka minimalna komunikacija i koordinacija između igrača, protiv neorganizovanog protivnika, može vrlo brzo uroditi plodom. Dobra stvar je da su klase ograničene, pa nikada nećete videti tim pun snajpera na primer.  
 
Iako je u fokusu igre pešadija, tu su i serveri sa tenkovima, po jedan na svakoj strani. Tripware se potrudio da u potpunosti dočara njihov klaustrofobičan enterijer, pa je svaki detalj unutrašnjosti verno prenešen i renderovan u tri dimenzije. Ovim monstrumima nije ni malo lako upravljati. Ovo je kompleksan zadatak koji zahteva punu pažnju, jer igrač treba da navodi vozača, dok je istovremeno u ulozi topdžije na primer. Igrač se po tenku premešta po želji, odnosno preuzima različite uloge, što je vizuelno odlično dočarano. Baš kao i u stvarnosti, tenkovi su strah i trepet za pešadiju, naročito ako članovi posade međusobno komuniciraju.  
 
Kao što smo već pomenuli, GOTY zakrpa je donela i dva nova moda. Prvi je Action mod koji je tu da zadovolji one kojima je igra previše teška i realistična. Napucavanje je primetno arkadnije, jer su ljuljanje nišana i trzaj oružja drastično smanjeni, a i igrač je u stanju da popije mnogo više olova. Ovo je jedini mod sa krstićem na sredini ekrana, koji sam po sebi dovoljno olakšava košenje neprijatelja pucanjem sa kuka. Iako je i sa svim ovim pomagalima i dalje daleko od CoD-a, mnogi neiskusni igrači će u ovom modu sigurno uživati više.  
 
Classic mod ima za cilj da udovolji igračima kojima se prva igra više dopala od druge. Tripware je sa ovim modom donekle uspeo da prenese taj prepoznatljiv osećaj iz originala, koji je toliko sličan, ali ipak različit od onog iz RO2. To su postigli blago menjajući različite aspekte mehanike, ali držeći se novina koje je druga igra donela (sistem zaklona na primer).  
 
Dakle, u pitanju je podjednako težak mod sa nekim suptilnim izmenama kojih ima taman dovoljno da se stekne osećaj da igrate malo drugačiju igru. Moramo priznati da nam je Classic mod brzo postao omiljen, iako, sudeći po broju servera, većina igrača trenutno preferira Relistic, koji je podjednako autentičan, ali ipak nešto drugačiji. Realizmu doprinose i neke sitnice, kao što je ponašanje oružja za vreme trčanja i izuzetno detaljne reload animacije, koje takođe mogu uticati na mehaniku. Tako na primer zamena praznog okvira traje mnogo kraće nego ako je u njemu ostao metak, kada treba sačekati da ga lik dopuni dodavajući jedan po jedan metak, što traje mnogo duže od zamene praznog okvira.Za pohvalu je i to što je igra sada gotovo u potpunosti izlečena od svih boljki pre svega tehničke prirode, koji su je pratili prvih par meseci od izlaska. Tako više nema više zabadanja na desktop, gubljenja zvuka, laga, problema sa detekcijom pogodaka i bagovitog cover sistema. Brojne optimizacije i izmene UE3 koda i način na koji se određeni grafički elementi renderuju, doveli su do drastičnog poboljšanja performansi. Tako igra sada klizi bez ikakvog štucanja, sa svim grafičkim opcijama postavljenim na maksimum i srednjim nivoom peglanja krzavih ivica (FXAA).  
 
Iako grafika nije ništa specijalno za današnje pojmove, neki vizuelni efekti kao što su Depth of Field i snopovi svetlosti koji se probijaju kroz dim, zaista izgledaju sjajno. Ipak, sitni detalji su ono što dočarava WWII bojišta. Razorene zgrade sa rupama u podovima, zapaljene olupine tenkova, fasade oštećene gelerima, samo su neke sitnice koje bojišta čine tako surovim i nepoželjnim mestom. Zvuk u igri je zaista odličan. Lupanje srca i panično disanje kada ste pod paljbom u potpunosti dočaravaju strah i paniku koje vojnik preživljava u tim momentima, dok oružja i eksplozije zvuče vrlo ubedljivo. Lep detalj su i indikatori na ekranu koji se pojavljuju samo onda kada su potrebni, što dodatno doprinosi realizmu.  
 
Red Orchestra 2 je iskustvo kakvo je moguće iskusiti samo na PC-u. Ovo je jedna od retkih igara čiji cilj nije da privuče široke narodne mase željne brze i žestoke akcije koja ne zahteva naprezanje vijuga, već igra koja traži sate bolnog uhodavanja koja će samo istrajne nagraditi pravim hardcore iskustvom i satisfakcijom koje garantuje nebrojano sati kvalitetne zabave. U skoro u potpunosti ispeglanom GOTY izdanju, nema razloga da je ne preporučimo svim ljubiteljima realistuičnih taktičkih pucačina, kakve su prava retkost, što ih čini još vrednijim. Sa novim, besplatnim DLC sadržajem na horizontu, Red Orchestra 2: Heroes of Stalingrad može biti samo još bolja.  
Ocena: 88
Kvaliteti: – Najrealističnija simulacija WWII ratovanja do sada – Izuzetno izazovna i nepraštajuća mehanika – Odličan dizajn mapa pruža šansu različitim klasama – Verno dočarana i detaljna bojišta Istočnog fronta – Brojne audio-vizuelne sitnice koje doprinose atmosferi i izvođenju – GOTY izdanje je ispravilo gotovo sve probleme koji su pratili igru i prilagodilo je većem broju igrača donevši nove modove za “doziranje realizma” Nedostaci: – Kampanja je poput igranja multiplayer-a sa glupim botovima – Duga kriva učenja, kompleksnot i težina će odbiti mnoge (nove) igrače – Malo multiplayer modova i nedovoljna raznolikost postojećih (svode se na odbranu i zauzimanje teritorije)
Sajt / Steam Platforma: PC
Minimalni hardverski zahtevi: OS: Windows XP CPU: Dual Core na 2.3 GHz Video karta: NVIDIA GeForce 7800 GTX / ATI Radeon HD 2900GT RAM: 2 GB HDD: 8 GB prostora
Optimalni hardverski zahtevi: OS: Windows XP / Vista / 7 CPU: Quad Core na 2.6 GHz Video karta: NVIDIA GeForce GTX 260 / ATI Radeon HD 5750 RAM: 3 GB HDD: 8 GB prostora
Igrano na: OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core i5 2500k na 4.2 GHz Video karta: NVIDIA GeForce GTX 460 1GB RAM: 8 GB Konekcija: Cable, 10 Mbit / 1 Mbit

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi