Da li je Mars zaista crven? Mars se naziva „crvenom planetom” zbog rđe, ali njegova boja zavisi i od toga kako i čime ga posmatramo

Fizika objašnjava zašto Mars izgleda crveno i zašto to nije uvek slučaj

Da li je Mars zaista crven? Mars se naziva „crvenom planetom” zbog rđe, ali njegova boja zavisi i od toga kako i čime ga posmatramo

Mars je vekovima poznat kao „crvena planeta”, a taj nadimak potiče iz njegovog upečatljivog izgleda na noćnom nebu. Još su ga stari Rimljani povezivali sa bogom rata, jer ih je podsećao na krv. Iako to može delovati kao mitološki simbolizam, nauka pokazuje da su zapravo bili u pravu. Mars izgleda crveno zbog prisustva gvožđa i kiseonika, odnosno oksida gvožđa, poznatog i kao rđa.

Prašina i stene na površini Marsa bogate su upravo ovim jedinjenjima, dajući planeti rđastu, crvenkastosmeđu nijansu. Slično tome, krv je crvena zbog molekula hemoglobina koji sadrži gvožđe povezano sa kiseonikom. Tako da je veza između Marsa i krvi, na neki način, ipak imala naučnu osnovu.

Međutim, Mars nije potpuno crven. Fotografije koje su napravile sonde i roveri pokazuju raznoliku paletu boja: od rđavo narandžaste do braon i peskovitih nijansi. Na polovima se nalaze bele ledene kape, koje se sastoje od smrznute vode, ali i slojeva smrznutog ugljen-dioksida, odnosno suvog leda, koji se širi i povlači u zavisnosti od godišnjih doba.

Mars van vidljivog spektra

Mars ne emituje svetlost samo u bojama koje možemo videti golim okom. Pomoću teleskopa opremljenih specijalnim kamerama, naučnici mogu da posmatraju Mars i u ultraljubičastom, infracrvenom i drugim delovima elektromagnetnog spektra.

Svetlost se može posmatrati i kao talas i kao tok čestica koje se zovu fotoni. Boja svetlosti zavisi od energije fotona. Plavi i ljubičasti fotoni imaju više energije od crvenih, dok ultraljubičasti nose još više, a infracrveni manje energije.

Prijavi se na nedeljni Benchmark newsletter
Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Kamere koje detektuju infracrveno svetlo rade slično kao naočare za noćni vid i omogućavaju naučnicima da vide detalje koje ljudsko oko ne može da primeti. Pošto mi ne možemo da vidimo infracrvene boje, naučnici koriste „lažne boje” u tim snimcima kako bi ih učinili preglednijim.

Misije poput NASA satelita MAVEN, koji je lansiran 2013. godine, koriste ultraljubičasto snimanje za proučavanje atmosfere Marsa. Kombinovanjem slika iz različitih delova spektra: vidljivog, infracrvenog i ultraljubičastog, astronomi dobijaju sveobuhvatniji uvid u to kako Mars izgleda, kako je nastao i kako se menjao tokom vremena.

Iako se Mars izdaleka vidi kao crvena tačka na nebu, on je u stvarnosti mnogo više od toga – njegova površina je kompleksna i raznobojna, a izgled zavisi od toga kako ga posmatramo. Uz pomoć različitih teleskopa i tehnologija, naučnici otkrivaju nove slojeve ove misteriozne planete, koja, uprkos vekovima posmatranja, još uvek krije brojne tajne, piše Space.

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi
Polisa privatnosti

Ova veb stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo.

Informacije o kolačićima se čuvaju u vašem pretraživaču i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kada se vratite na našu veb stranicu i pomažu našem timu da razume koje delove veb sajta smatrate najzanimljivijim i najkorisnijim.