Revolucionarno otkriće NASA naučnika pokazuje da sunčev solarni vetar ima ključnu ulogu u stvaranju vode na površini Meseca, što bi moglo iz korena promeniti način na koji planiramo buduće misije i korišćenje lunarnih resursa.
Solarni vetar – neočekivani izvor vode na Mesecu
Dugo je postojala misterija oko prisustva vode na Mesecu. Suva, beživotna površina bez atmosfere nije delovala kao mesto gde bi voda mogla da opstane. Naučnici su pretpostavljali da voda dolazi od udara kometa ili da potiče iz davno zaleđenih podzemnih slojeva, ali novo istraživanje NASA-e, koje predvodi naučnica Li Hsia Jeo iz Godard centra, otkriva da upravo čestice solarnog vetra mogu biti glavni tvorac lunarne vode.
Laboratorijski eksperiment koji menja sve
NASA tim je razvio posebnu laboratorijsku komoru koja simulira uslove na Mesecu – vakuum, bombardovanje solarnim česticama i prisustvo mesečevog tla. U eksperimentu su korišćeni uzorci prikupljeni tokom misije Apolo 17. Nakon što su uzorci osušeni i očišćeni od vlage, izloženi su uslovima sličnim višemilenijskom uticaju solarnog vetra. Rezultati su potvrdili da kada protoni iz solarnog vetra udare u površinu Meseca, nastaju atomi vodonika koji se vežu sa kiseonikom iz minerala u tlu i formiraju molekule hidroksila i vode.
Na tragu lunarnog vodenog ciklusa
Upotrebom spektrometra, tim je detektovao promene u hemijskom sastavu prašine, uključujući smanjenu apsorpciju infracrvene svetlosti, pokazatelj prisustva vode. Iako nije potvrđeno stvaranje čiste tečne vode, prisustvo hidroksila i molekula vode je evidentno. Ovo znači da Mesec, iako bez atmosfere, ima aktivan hemijski proces stvaranja vode, uslovljen sunčevim vetrom.
Ključna saznanja za program Artemis
Ovo otkriće dolazi u ključnom trenutku za NASA-in program Artemis, čiji je cilj povratak astronauta na Mesec, posebno na njegov južni pol gde se pretpostavlja da postoje rezerve zamrznute vode. Istraživači sada smatraju da stvaranje vode na Mesecu nije statičan proces, već da se ona neprestano formira i menja tokom lunarnog dana, intenzitet signala vode je jači ujutru, a slabiji kada se površina zagreje.
Saznanje da se voda može stvoriti pomoću Mesečevog tla i sunčevog vetra otvara vrata potpuno novom načinu razmišljanja o održivosti svemirskih misija. Umesto da vodu nosimo sa Zemlje, buduće misije bi mogle koristiti ovaj prirodni proces za obezbeđivanje vode na licu mesta. Ovo bi znatno olakšalo duže boravke na Mesecu i postavilo temelj za trajno ljudsko prisustvo van Zemlje.
Solarni vetar, ranije viđen kao samo još jedan neprijateljski aspekt svemira, sada se pokazuje kao potencijalni saveznik u potrazi za životom izvan naše planete, prenosi Sustainability Times.