Naučnici su nedavno ostvarili veliki proboj u razvoju metala koji može da pluta na vodi, što predstavlja izazov za dosadašnje razumevanje gustine materijala. Ova inovacija otvara nove mogućnosti u oblastima kao što su pomorski transport, robotika, zaštita životne sredine i autonomne mašine.
Ključ ove tehnologije je u procesu, kojim se površina metala obrađuje na mikro i nano nivou kako bi odbijala vodu. Slično načinu na koji listovi lotosa ostaju suvi. Ovako obrađena površina zarobljava vazduh i stvara aerodinamičku silu koja omogućava da metal ostane na površini vode.
Uobičajeni metali tonu jer im je gustina veća od gustine vode. Međutim, zahvaljujući kombinaciji specifične mikrostrukture i zarobljenog vazduha, ukupna efektivna gustina metala može biti manja od gustine vode, što omogućava plutanje. Prethodni pokušaji da se ovo postigne često su nailazili na tehnička ograničenja, ali su ih najnovija istraživanja uspešno prevazišla.
Potencijalna primena ovog materijala je ogromna. Brodovi izrađeni od plutajućih metala bili bi znatno lakši, što bi povećalo efikasnost u potrošnji goriva i smanjilo emisije štetnih gasova. Takođe, može doprineti sigurnosti plovila i smanjenju rizika od prevrtanja.

U oblasti robotike, plutajući metali mogu omogućiti razvoj lakših i agilnijih robota za rad u vodenim sredinama. Takvi roboti mogli bi se koristiti za praćenje stanja životne sredine, spasilačke misije i istraživanja u teško dostupnim oblastima.
Osim tehnoloških i ekonomskih koristi, ova inovacija ima i snažan simbolički značaj. Ideja o metalu koji pluta često se sreće u naučnoj fantastici. Sada, granica između fikcije i stvarnosti postaje sve tanja. Naučna fantastika, koja godinama inspiriše inženjere i naučnike, još jednom je poslužila kao vizija budućnosti.
Ipak, pred istraživačima su još brojni izazovi. Potrebno je detaljno ispitati dugoročnu otpornost materijala u surovim uslovima mora, kao i razviti metode za masovnu i ekonomičnu proizvodnju uz očuvanje kvaliteta. Ova pitanja zahtevaju multidisciplinarni pristup, uključujući saradnju inženjera, fizičara, hemijskih tehnologa i ekologa.
U narednim godinama, cilj naučnika je da stvore još svestranije materijale sa širom primenom i maksimalnim ekološkim i ekonomskim koristima. Kako interesovanje i ulaganja u ovu oblast rastu, jasno je da se nalazimo na početku nove tehnološke ere u kojoj metali, po prvi put mogu da plove, piše MSN.