Zemljino magnetno polje i nivo kiseonika u atmosferi možda su tesno povezani, ukazuje novo istraživanje. Naime, jačina geomagnetnog polja i koncentracija kiseonika rasli su gotovo paralelno tokom poslednjih 540 miliona godina, ali naučnici još ne znaju da li jedno utiče na drugo ili je u pitanju neka treća, još nepoznata sila.
„Ovo je prvo otkriće koje jasno uspostavlja vezu između geomagnetnog polja i nivoa kiseonika“, izjavio je vođa studije, Veidžija Kuang, viši naučnik u Laboratoriji za geodeziju i geofiziku NASA centra Godard.
Od početka kambrijuma, pre oko 541 milion godina, pa do danas, i kiseonik i Zemljino magnetno polje pokazali su sličan obrazac rasta, a naročito u periodu između 330 i 220 miliona godina unazad. Ovo otkriće može pomoći naučnicima u određivanju uslova potrebnih za život na drugim planetama.
Postoji više mogućih objašnjenja ove korelacije. Jedna hipoteza je da geomagnetno polje utiče na nivo kiseonika, jer štiti atmosferu od svemirskog zračenja i sprečava gubitak gasova. Takođe, štiti biljke koje proizvode kiseonik od štetnog UV i rendgenskog zračenja.
Moguće je da atmosferski kiseonik utiče na magnetno polje preko procesa tektonskih ploča. Pomeranje i reciklaža Zemljine kore prema omotaču i jezgru mogli bi uticati na dinamiku u tečnom spoljašnjem jezgru, odakle potiče geomagnetno polje.

Treća mogućnost je da su i kiseonik i magnetno polje pod uticajem nekog još neotkrivenog geofizičkog ili geohemijskog procesa. Zanimljivo je da se veliki skok u oba parametra vremenski poklapa sa postojanjem superkontinenta Pangee, što sugeriše da masivne tektonske promene mogu igrati ključnu ulogu.
„To je jedna od hipoteza o kojoj razmišljamo, ali nismo je istakli jer imamo pouzdane podatke samo za jedan superkontinent – Pangeu“, objašnjava Kuang. Njegov saradnik Ravi Koparapu dodaje: „Postoji vizuelna korelacija između kiseonika i magnetnog polja i kod drugih superkontinenata, ali nemamo dovoljno tačnih podataka pre 540 miliona godina.“
Sledeći korak je istraživanje drugih mogućih faktora koji bi mogli povezivati magnetno polje i kiseonik, a autori naglašavaju da će saradnja među naučnicima iz različitih oblasti biti ključna, piše LiveScience.
„Jedan um ne može da obuhvati ceo sistem planete Zemlje“, kaže Koparapu. „Mi smo kao deca koja se igraju Lego kockicama i svako ima svoj deo slagalice, a zajedno pokušavamo da vidimo celokupnu sliku.“