Zabeležite u kalendaru novembar 2026. jer ima posebno značenje za svemirsku nauku. Do tada će Voyager 1 završiti putovanje koje bi svetlost prešla za samo jedan dan, i to nakon skoro 50 godina neprekidnog kretanja kroz svemir. Pitanje koje se sada postavlja jeste koliko daleko ova legendarna misija još može da ide.
Tokom prethodnih meseci, Voyager 1 se ponovo našao u centru pažnje. Najudaljenija letelica koju je čovek ikada napravio suočila se sa ozbiljnim tehničkim problemima, uključujući i period kada komunikacija sa Zemljom gotovo da nije postojala. Inženjeri NASA-e uspeli su da povrate vezu, a u izuzetnom tehničkom poduhvatu ponovo su aktivirali potisnike koji su se smatrali neupotrebljivim više od 20 godina, kako bi letelica nastavila svoje putovanje.
Prva ljudska letelica udaljena jedan svetlosni dan
Voyager 1 je lansiran 1977. godine, a granice Sunčevog sistema prešao je 2012. Od tada se kreće kroz međuzvezdani prostor brzinom od oko 56.000 kilometara na čas. Kako se približava pedesetoj godišnjici boravka u svemiru, sonda će oko 15. novembra 2026. dostići udaljenost od približno 25,9 milijardi kilometara od Zemlje, što odgovara jednom svetlosnom danu.
To će biti prvi put u istoriji čovečanstva da neki ljudski objekat dostigne takvu udaljenost. U tom trenutku, signalima koji putuju brzinom svetlosti biće potrebno tačno 24 sata da stignu od Zemlje do Voyagera 1 i isto toliko da se vrate nazad, što dodatno komplikuje komunikaciju i stavlja na probu granice tehnologije.
Nasleđe koje nastavlja da putuje
Priča o Voyageru 1 je priča o ljudskoj radoznalosti i ambiciji. Letelica poseduje memoriju koja je nekoliko miliona puta manja od one u savremenim pametnim telefonima, ali je ipak uspela da zabeleži neke od najznačajnijih trenutaka u istoriji istraživanja svemira.
Na sebi nosi Zlatnu ploču, poruku čovečanstva namenjenu potencijalnim vanzemaljskim civilizacijama, kao i čuvenu fotografiju Zemlje poznatu kao „bledoplava tačka“.
NASA procenjuje da će se izvor energije Voyagera 1 istrošiti tokom tridesetih godina ovog veka, nakon čega će komunikacija sa letelicom zauvek utihnuti. Ipak, sama sonda će nastaviti svoje putovanje, klizeći ka Oortovom oblaku, do kog bi trebalo da stigne za oko 300 godina. Njeno prolazak kroz taj region trajaće oko 30.000 godina, a za približno 40.000 godina Voyager 1 će proći na udaljenosti od oko 1,7 svetlosnih godina od zvezde AC+79 3888 u sazvežđu Mali medved, bliže toj zvezdi nego našem Suncu.
I bez ikakvog signala, Voyager 1 će nastaviti da svedoči o trenutku kada je čovečanstvo prvi put poslalo svoj glas i svoje tragove u istinski međuzvezdani prostor, piše Futura Science.
Ma.. Voyager-i su čudo.
I sa svojim postignućima i da tehnologijom tog vremena.
Bez nje, sve ovo ne bi mogli postići.
PS
Haha.. a nama danas smeta što telefon od 100.000+ dinara "uspori" posle godinu-dve dana..
Ni sada neće biti viđeno, samo se prate radio signali. Možda Džejms Veb i uspe da ga "usnimi"
Vi-džer 🙂
Kazu za nekih 300 godina ce stici do Oortovog oblaka.. A za Oortov oblak nema nikakvog dokaza da uopste postoji, ali znaju da ce doci do njega za 300 godina.. Pola masta pola nauka.