Prošle godine astronomi su detektovali snažan izliv radio-talasa iz naše galaksije. Sada istraživači veruju da je signal došao od neaktivnog NASA Relay 2 satelita, ali još uvek ne znaju kako je do toga došlo.
Satelit Relay 2 lansiran je davne 1964. godine, ali je prestao sa radom već 1967. kada su mu otkazala oba ugrađena transpondera. Skoro 60 godina kasnije, u junu 2024, satelit je iznenada proizveo neobjašnjiv radio-signal, navode naučnici u preliminarnoj studiji objavljenoj 13. juna na platformi arXiv, a koja još nije prošla recenziju.
„Bio je to izuzetno snažan radio-puls, koji je na kratko nadjačao sve ostale izvore na nebu,“ izjavio je vodeći autor studije, profesor Klansi Džejms sa Instituta za radio-astronomiju Univerziteta Kertin u Australiji, za New Scientist.
Impuls je trajao samo 30 nanosekundi i ne odgovara nijednom poznatom sistemu sa satelita, što isključuje mogućnost da je signal bio namerno emitovan. Umesto toga, tim smatra da su signal mogli izazvati ili udar mikrometeorita ili iznenadno pražnjenje nakupljenog statičkog elektriciteta.
Naučnici su otkrili ovaj neobičan impuls pomoću australijskog radio-teleskopa ASKAP, koji se sastoji od 36 tanjira i koristi se za detekciju snažnih radio-eksplozija koje najčešće dolaze iz udaljenih galaksija. Ovaj signal, međutim, dolazio je iz Mlečnog puta.
„U početku smo pomislili da smo možda otkrili novi pulsar ili neki nepoznat objekat“, rekao je Džejms. Međutim, kada su precizno utvrdili pravac izvora signala, ispostavilo se da jedini mogući izvor može biti upravo Relay 2.
Istraživači su predložili dva moguća uzroka: udar mikrometeorita mogao je da stvori oblak plazme i uslove za generisanje radio-talasa; s druge strane, verovatniji je scenario da se dogodilo elektrostatičko pražnjenje (ESD) na površini satelita.
„Relay 2, kao veoma rani svemirski aparat, možda je izrađen od materijala koji mogu zadržati veći električni naboj i samim tim proizvesti snažnije ESD impulse“, navodi se u studiji. Poznato je da ESD može izazvati radio-signale.
Karen Aplin, profesorka svemirske nauke na Univerzitetu u Bristolu koja nije učestvovala u studiji, izjavila je da je teško tačno utvrditi koji je scenario odgovoran jer bi rezultujući signali izgledali vrlo slično. Ipak, smatra da ovo otkriće može otvoriti vrata novim metodama ispitivanja elektrostatičkih pražnjenja u svemiru.
„U vremenu kada ima sve više svemirskog otpada i malih satelita sa ograničenom zaštitom od električnog pražnjenja, ovakva radio-detekcija može postati nova tehnika za procenu ESD pojava u orbiti“, rekla je Aplin.
Zanimljivo je i to da je signal bio toliko blizu Zemlji da ASKAP nije mogao da ga precizno fokusira, isto kao kada kamera telefona ne može da izoštri sliku ako je objekat preblizu, piše Live Science.
Nema komentara 😞
Trenutno nema komentara vezanih za ovu vest. Priključi se diskusiji na Benchmark forumu i budi prvi koje će ostaviti komentar na ovaj članak!
Pridruži se diskusiji