Panasonic Lumix S5 test - Ulaznica u svet videografije

Panasonic Lumix S5 test - Ulaznica u svet videografije

Panasonic Lumix S5 predstavlja novu generaciju kamera namenjenu najpre videografiji. Šta od nje možete očekivati, pogledajte u našoj recenziji.

    Sadržaj

      Panasonic Lumix S5 je naslednik kamera koje su prethodnih godina ostavile veliki trag u segmentu mirrorless fotoaparata. Nakon Micro 4/3 GH4 i GH5 modela, pre nekoliko godina je nastala i S serija kamera ovog proizvođača uz dodatnu podršku giganata kakvi su Leica i Sigma, koja predstavlja novu i ozbiljnu generaciju kamera namenjena onima koje u prvom redu zanima videografija. Lumix S5 kamera je u međuvremenu stigla i na naše tržište u dve varijante.

      Panasonic Lumix S5 test – Ulaznica u svet videografije

      Pozitivne ocene

      • Veoma dobre video mogućnosti
      • Dobra selekcija kvalitetnih objektiva
      • Unapređen autofokus u odnosu na prethodne Lumix kamere

      Negativne ocene

      • Sporiji burst photo mod od konkurenata
      • Autofokus i dalje nije na Canon/Sony nivou

      Kamera koja je u stanju da isprati one koji kreću u svet profesionalne videografije, kao i one koji se paralelno bave i fotografijom i videom.

      Ljubitelji fotoaparata, makar onih u poluprofesionalnom i profesionalnom segmentu, su decenijama bili posmatrači večitog derbija između Canona i Nikona, dok su ostali manje više imali epizodne uloge, makar kod nas. Naravno, ovo se odnosi najpre na domen fotografije, jer je video snimanje tada bilo dostupno ili u vidu skupih filmskih kamera, ili loših kamkordera za široke narodne mase.

      Iako su DSLR modeli vremenom dobili i mogućnost video snimanja, čini se da je tek pojavom mirrorless modela nastala prava revolucija u ovom domenu, pa su profesionalni korisnici, ali i entuzijasti, za sumu novca koju možemo da nazovemo pristojnom, najzad mogli da pored fotografija dobiju zaista profesionalni kvalitet videa, što je stvorilo i potpuno novu generaciju videografa koji stvaraju i žive od videa.

      Sve se više snima, uvek i na svakom mestu, mnogima je potrebna dobra kamera, bilo da snimaju za neki od svojih kanala na društvenim mrežama ili za klijente. Bili smo, doduše pre korone, na bezbroj događaja, sajmova, ogromna većina novinara ili malih produkcija radi upravo sa ovakvim uređajima jer su laki, fleksibilni, i za stativ, ruku ili gimbal – a nude veoma dobar kvalitet prikaza.
       
      No, za razliku od pomenutog dvojca Canon-Nikon, ovoga puta su se neke druge kompanije u startu daleko bolje snašle u toj priči oko mirrorless-a i videografije i ponudile pristupačnije cene i više mogućnosti, što ih je i učinilo izuzetno popularnim, toliko da je danas mirrorless postao defacto standard. Jedna od kompanija koja je bila nosilac ove priče je svakako Panasonic, koji je svojom Lumix GH serijom bio izuzetno popularan među onima koji od videa žive, pogotovo GH4 i GH5 modeli koji su u trenutku pojavljivanja bili jedan od najboljih izbora za 4K video snimanje za iole normalnu sumu novca.

      Uostalom, GH5 je svojevremeno bio i izbor Benchmark-a, setite se da smo pre 4 godine bili jedni od prvih koji su krenuli u 4K priču – i mnogo naših videa koje ste gledali tokom godina su bili snimani upravo tom kamerom, kojoj moramo odati priznanje za izdržljivost i koja je pretrpela hiljade sati snimanja u svim mogućim uslovima, u studiju i na terenu pre nego što smo joj ove godine, što bi se reklo u sportu, najzad počasno penzionisali dres.
       
      Ta kamera je bila jedna od mnogih koje su koristile Micro 4/3 format objektiva, mada su neki korisnici uključujući i nas birali da je putem adaptera koriste sa nekim ozbiljnijim i šire dostupnim objektivima i na taj način dobiju dodatni kvalitet. Kako se situacija u ovom segmentu zakuvavala i konkurencija postajala sve jača, pogotovo pod pritiskom Sony-a i njihovih A7 modela, Panasonic je početkom 2019. najavio svoju Lumix S1 seriju, koja je označila prelazak na Full Frame senzore i potpuno novi L-mount sistem objektiva, koji je razvijen u saradnji sa Leica-om i Sigmom.
       
      Lumix S1 je bila kamera malo većih gabarita i više cene od modela GH serije, a evo par godina kasnije, Panasonic je izbacio i Lumix S5 model, koji je dosta kompaktniji, zgodan za one koji žele visok kvalitet u lako prenosnom formatu i projektovan da se takmiči u prvom redu sa Sony A7III i IV koji su ostavili itekako značajan trag u ovoj vrsti videografije, ali naravno I drugim uređajima.

      Panasonic nam je nedavno S5 ustupio na test, pa smo bili u prilici da proverimo šta ova kamera može, kakva je u svakodnevnom radu u odnosu na GH5 koga pamtimo itekako dobro, kao i kakav je kvalitet videa i fotografija u odnosu na Canon R6 koji je jedna od kamera u našem arsenalu. Ne bi baš bilo fer da je poredimo sa drugim našim, mnogo ozbiljnijim modelima.

      Panasonic Lumix S5 – Dizajn

      Što se spoljašnjosti kamere tiče, ukupne dimenzije Lumix S5 su otprilike približne GH5 modelu, ali je dizajn moderniji, zbog čega kamera ipak deluje malo kompaktnije. Izrada je besprekorna, pa S5 zaista deluje kao ozbiljna mašina, čak i u odnosu na po tom pitanju zaista dobri GH5.

      Dominira crno anodizirani metal koji je na mestima gde ruka dolazi u kontakt sa telom pokriven gumiranom površinom sa teksturom kože koja deluje kvalitetno i nudi vrlo čvrst hvat bez klizanja, a u tome pomaže i diskretan ćošak u delu iza rukohvata koji nije bio tu na GH5, a taman dodaje malo sigurnosti u hvatu kada kameru koristite iz ruke i naravno bez kaiša, koji u profesionalnoj video upotrebi baš nije praktičan – i nije voljen. 

      Plastika je prisutna samo na vratancima kojih ima 4, po jedna na dnu na otvoru za bateriju i na desnom boku za dve kartice i dva na levom boku iza kojih su 3.5mm konektori za slušalice i mikrofon, USB Type-C i micro HDMI. Zanimljivo je i da je Panasonic ovog puta preskočio da gumira poklopac slota za kartice koji se često otvara, pa se na GH5 vrlo brzo odlepljivao. Sve u svemu je S5 praktično sličan svojim prethodnicima, ali uz blagu evoluciju koja bi trebala da ga učini još boljim i dugotrajnijim.  
       
      Raspored tastera i interfejs će uz male izmene takođe biti poznati onima koji su koristili Panasonic kamere, a razlike u odnosu na GH5 su male, poput npr. točkića na prednjem okidaču koji je postavljen oko tastera umesto zasebno, točkića na zadnjoj strani koji je na vrhu umesto u prorezu kamere, nešto drugačijeg prekidača za izbor moda fokusa, drugačijeg rasporeda tastera na zadnjoj strani i jednog programabilnog tastera manje na gornjoj strani. 

      Senzor i L-Mount objektivi

      Najbitnija razlika je naravno u samom senzoru, koji je prilično veći nego MFT na GH5, a u pitanju je takozvani Dual-Gain 35mm Full Frame senzor sa efektivnih 24.2 MP, isti kao i na većem S1 modelu. Što se objektiva tiče, na našem testu se našao kit, odnosno komplet kamere i Panasonic-ovog 20-60mm objektiva, sa varijabilnom F3.5-5.6 blendom.

      Ovo je zapravo najosnovniji objektiv dostupan za L-mount, ali su se njegove performanse pokazale veoma dobrim za dnevno snimanje, iako je otvor blende ograničavajući faktor za uslove slabog osvetljenja. S pozitivne strane, veličina i težina su dosta skromne za jedan Full Frame objektiv, pa je S5 u ovoj kombinaciji vrlo zgodna kamera s obzirom na kvalitet i mogućnosti. 

      Za L-Mount vam je na raspolaganju izbor od 12 Panasonic, 22 Sigma i 17 Leica objektiva, od kojih je 46 Full Frame i 5 APS-C, a koji pokrivaju sve: od prime-ova sa velikim otvorom blende od 1.2, do zoom objektiva i širine od 11 do 600mm, naravno ne u jednom objektivu.

      L-Mount alijansi se pridružio i Leitz sa svojim cinema objektivima, pa će vlasnici ove kamere u budućnosti imati zaista ozbiljnu selekciju, naravno po odgovarajućoj ceni, pošto kvalitet neizbežno košta koliko košta. I, šta je to Lumix S5 u stanju da pruži? Najpre, vrlo dobre performanse u smislu brzine rada i samog interfejsa, pogotovo ako ste ranije koristili neki od Panasonic modela, jer je u pitanju vrlo zgodan aparat za rad.

      Panasonic Lumix S5 – Fotografije

      Što se fotografija tiče, njih je moguće snimati kako u 24MP rezoluciji samog senzora, tako i u neverovatnih 96MP zahvaljujući posebnom modu koji pomeranjem senzora i spajanjem slika postiže znatno veću rezoluciju i nivo detalja, ako npr. želite da uhvatite neku sliku za štampu u baš velikom formatu. Pritom, kamera je stanju da pri procesiranju takve slike, odnosno spajanju dobijenih slika pri svakom pomeraju senzora eliminiše i pokrete unutar scene tokom procesa i ponudi vam upotrebljiv fajl bez potrebe za naknadnom obradom.
       
      Kad smo kod specijalnih modova fotografije, tu je i Live Compositing mod kojim možete praviti zanimljive noćne fotografije, van onoga što je moguće izvesti sa prostom dugom ekspozicijom. Naime, kamera u izabranim intervalima može da okida i na prethodnu fotografiju dodaje samo izmene u svetlu, pa tako možete da pravite kreativne noćne fotografije, bez potrebe za komplikovanom naknadnom obradom u softveru.

      U svim modovima su vam pored RAW fotografija dostupne i njihove obrađene JPG verzije, koje možda neće toliko značiti profesionalnim korisnicima, ali su vrlo dobre i biće od koristi onima koji žele dobre rezultate na jedan klik.

      Što se kvaliteta fotografija tiče, malo je nezahvalno porediti ovu kameru sa našim Canon R6, ne zbog same kamere, već zbog objektiva koji dolazi u ovom kompletu, a koji je realno u nižem segmentu L-Mount ponude, ali su naši utisci i pored toga bili veoma pozitivni, pogotovo ako poredimo neobrađene JPEG fotografije koje su na Lumix S5 vrlo često bile lepše na oko i sa primetno većim dinamičkim opsegom.

      Takozvani Dual-Gain senzor, kakav smo videli npr. i na GH5s modelu, ali ovog puta u Full Frame varijanti, pruža mogućnost korišćenja visokog dinamičkog opsega na najnižoj ISO vrednosti ili boljih performansi po pitanju šuma na ISO od 800 ili više. Šteta je što nam na raspolaganju nije bio i neki od brzih prime objektiva, da vidimo maksimum koji je ovaj senzor u stanju da pruži u uslovima slabog osvetljenja, ali su utisci svakako pozitivni.
       
      Doduše, jedna mana u odnosu na najbliže konkurente je brzina burst fotografija, ako vam je to bitno, jer Panasonic na ovom modelu pruža od 5 do 7 slika u sekundi, dok npr. Sony A7III isporučuje 10, a Canon R6 12 ili 20, zavisno od načina okidanja. Ipak, ono što nas više zanima, a za šta će pretpostavljamo većina potencijalnih kupaca i razmatrati Panasonic Lumix S5 svakako je video.

      Panasonic Lumix S5 – Video snimanje

      Ovde stvari postaju zanimljive, jer je snimanje moguće i u Full Frame i APS-C formatu, zavisno od tipa objektiva, ali i odabrane rezolucije. Tako je Full Frame dostupan u 4K sa do 30 slika u sekundi, ili Full HD rezoluciji sa 60 slika u sekundi, a ako želite 4K i 60fps, bićete ograničeni samo na APS-C.
       
      Kad smo kod ograničenja, poput većine kompaktnih kamera kao što su i Sony A7 III i Canon R6, Panasonic S5 takođe ima limit kada je video snimanje u pitanju, kako bi se izbeglo pregrevanje, ali je on u ovom slučaju prisutan samo u određenim modovima, pri čemu se S5 u radu greje primetno manje od R6. Konkretno, ako izaberete bilo koju od 4K rezolucija i desetobitno snimanje, bićete ograničeni na 30 minuta, ali je u Full HD sa 8 ili 10 bita ili 4K sa 8 bita moguće snimanje bez ikakvog ograničenja.
       
      Čak, ako kameru umesto baterije napajate USB-C kablom i menjate kartice u dva dostupna slota, teoretski je moguće snimati beskonačno, što možda nekome i bude od koristi za neku specifičnu upotrebu. Kad pominjemo baterije, one su slične onima sa GH5, pa ih je čak i moguće koristiti u staroj kameri, ali zbog manje snage nećete biti u mogućnosti da koristite rezervne baterije sa GH5 na S5.

      Kvalitet video snimanja je veoma dobar, porediv sa Canon R6, napominjemo opet, s obzirom na razliku u objektivima i u tom smislu je S5 praktično identičan svom velikom bratu S1. Ono što gubite izborom manje Lumix S kamere su 6K video snimanje, napredniji video kodeci i neograničeno snimanje u 4K sa 10 bita, ali su to kompromisi koji će nekim od korisnika biti prihvatljivi, s obzirom na razliku u ceni.

      Za razliku od npr. GH5 za koji smo u ono vreme morali da dokupimo opciju snimanja u V-Log formatu, na S5 vam je u startu dostupan solidan broj kolor profila uključujući i V-Log, Rec709 i HLG, pa i u tom smislu ne manjka opcija kada je video u pitanju. Takođe, za razliku od Canon R6 koji podržava 4K samo u 3840×2160 piksela, Panasonic S5 nudi i Cinema 4K, tj. nešto širih 4096×2160, koji mi recimo često koristimo na našoj glavnoj C300 kameri.
       
      Pored toga, tu je i opcija snimanja u Anamorphic formatu, sa odgovarajućim objektivom, kao i mogućnost vertikalnog snimanja na koju će se video profesionalci verovatno ježiti, ali vremena su takva da je i to postalo bitno i korisno, s obzirom na sve veći značaj produkcije za društvene mreže. Tu je i mogućnost koja se na GH5 zvala “Variable refresh rate”, a sada Quick and Slow, što zapravo bolje opisuje o čemu se radi, jer omogućuje da video snimate sa brojem slika u sekundi između 1 i 180, pa kada takav video kasnije reprodukujete npr. na 30fps, on bude ili ubrzan ili kao slow motion.

      Autofokus i stabilizacija

      Ono što je bila naša najveća zamerka na GH5 su bile performanse autofokus sistema, koji je bio okej za fotografije, ali ne i za profesionalno video snimanje. Iako u redakciji u većini slučajeva koristimo manuelni fokus, postoje određene situacije, poput kada treba snimati nekoga kako priča, a ne izgubiti fokus ako se pomera napred i nazad, ili npr. snimanja na gimbalu u pokretu, gde autofokus itekako može biti od koristi i eliminiše potrebu za daljinskim sistemom i dodatnom osobom koja vodi računa samo o fokusu.

      U tom pogledu su Canon i Sony dugo bili daleko ispred, pa je Panasonic morao da zagreje stolicu i bitno unapredi stvari. Zapravo najveći problem GH5 je bilo to što je Panasonicova kombinacija Depth-From-Defocus i prepoznavanja kontrasta umela da prouzrokuje pulsiranje fokusa na trenutak pri promeni fokusne tačke, što u videu namenjenom ozbiljnoj upotrebi ipak izgleda nedopustivo.
       
      Konkurencija se oslanja na neka naprednija i efikasnija rešenja poput npr. autofokusa putem fazne detekcije, a zanimljivo je da Panasonic od pomenute tehnologije nije odustao ni na S seriji. S1 jeste doneo unapređenje po tom pitanju, a S5 je, iako manji i jeftiniji, zapravo još bolji i možemo reći da ima vrlo upotrebljiv autofokus.

      Brzina prepoznavanja je vrlo dobra, a pomenuti efekat koji je bio problematičan na GH5 je značajno minimalizovan. Pored toga, implementirano je i prepoznavanje i praćenje subjekata putem tela, glave, lica i očiju, što radi vrlo dobro i pomaže u situacijama kada se subjekat dosta pomera i okreće od kamere.
       
      Vredi pomenuti i stabilizaciju, koja je i u ovom slučaju dvostruka kao i na Panasonicovim MFT modelima, sa in-body stabilizacijom senzora i stabilizacijom u samom objektivu, a koje se međusobno sinhronizuju u pružaju dosta dobre performanse u kombinaciji. 

      Utisci i cena

      Sve u svemu, Panasonic Lumix S5 je jedna vrlo interesantna kamera koja nas je podsetila na period od pre par godina kada smo svoj posao gradili na mogućnostima jednog od njenih prethodnika. U međuvremenu su se i drugi proizvođači itekako uozbiljili, tu naravno u prvom redu ističemo Sony koji je u tom segmentu eksplodirao I nametnuo se kao sjajan odabir, ali je to ipak malo skuplja priča od klase kojoj pripada Lumix S5.

      Kao što smo više puta pominjali u ovoj recenziji, jasno se vide brojna unapređenja u odnosu na GH5 koji smo koristili intenzivno do pre dve i po, a sporadično do pre godinu i po dana. Ako bi nešto posebno morali da istaknemo, svakako su u pitanju unapređenja po pitanju autofokusa, verovatno jer smo najveće traume iz doba upotrebe GH5 aparata vukli na tom planu.

      Nama doduše autofokus zatreba samo u određenim situacijama, ali verujem da će mnogi koji snimaju sa kamerom na gimbalu, umeti da cene ovo unapređenje. Alijansa sa Sigmom i Lajkom itekako garantuje dobar izbor objektiva i to je vrlo bitno istaći – što u doba MFT aparata baš i nije bio slučaj. Bilo je i tada par dobrih Lajka objektiva, ali ni približno onome što su nudili drugi proizvođači. Sada je situacija u tom pogledu znatno bolja.

      Realno, i cena je povoljnija u odnosu na ponude tih drugih: jako dobro se sećamo vremena kada je trebalo investirati i od nečega krenuti: da je dovoljno dobro a da se pri tome ne zadužite u banci do grla. Kad smo kod cene, kod nas ovaj model trenutno nije dostupan, ali u evropi košta oko 1430€ za telo, ili 1950€ za komplet sa 20-60m objektivom kakav vidite na ovom testu.

      I zato smatramo da je Lumix S5 vrlo dobra kamera za individualne snimatelje koji žele da im videografija bude budući poziv. Na raspolaganju će im biti odlična kamera, vrlo solidnih mogućnosti i što je važno, prihvatljivije cene u odnosu na neke druge.
       
      Kao ekipa koja je krenula u sve ovo čime se bavimo upravo sa GH5 modelom, jednim od prethodnika Lumix S5 modela, sa zadovoljstvom možemo da kažemo – da ne vidimo ni najmanji problem da i vi krenete tim putem. Panasonic kamere su godinama unazad nudile jako mnogo za investirani novac, a deluje da i Lumix S5 ide tim stopama.

      Pogledaj i druge Panasonic proizvode

      Ostani u toku

      Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

      Hvala!

      Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

      Možda vam se svidi