Opis igre: Call of Duty - Modern Warfare 3

Call of Duty je davne 2003. godine napravio pravi bum u FPS žanru. U pitanju je igra zbog koje je samo godinu dana stariji Medal of Honor: Allied Assault izgledao blago rečeno zastarelo. Usledio je odličan Call of Duty 2, a ubrzo i treći nastavak sa kojim je serijal počeo da posustaje i bilo je očigledno da su promene neophodne. Na svu sreću, Activision je pravovremeno odreagovao napravivši presek. Tako je 2007. usledio fantastičan Call of Duty: Modern Warfare koji je bio na pola puta između evolucije u revolucije, a koji je serijal izvrnuo naopačke, preselivši ga u fiktivni rat današnjice (sa inovativnom i zaraznom multiplayer komponentom)

Milan Jović Resetovan serijal je krenuo stopama WWII braće, pa je tako stigao Modern Warfare 2 koji je bio čista kopija prethodnika, baš kao i prošlogodišnji Black Ops (doduše, nešto drugačije tematike). Modern Warfare 3 je stigao i naterao nas da postavimo pitanje da li Activision ovog puta nije uvideo da je pravo (krajnje) vreme za novi presek? Međutim, zaboravili smo da ovaj gigant u rukama ima formulu koja se, gotovo nepromenjena, nekim čudom već godinama prodaje u neverovatnom broju. Ako stvari posmatramo iz njegovog ugla, možda je pravo pitanje – zašto bi bilo šta menjao? Nakon samo tri minuta provedenih u igri, shvatili smo da se vlasnik franšize vodio upravo ovom logikom, ogoljenom do kostiju.  
 
 
 
CoD je oduvek bio poznat po kratikim, ali slatkim kampanjama, pa ćemo krenuti od ovog aspekta. Modern Warfare 3 se nastavlja na dešavanja iz prethodne igre istog podnaslova. Tako su i ovog puta Price i Soap u krvavoj poteri za lukavim teroristom, svima poznatom kao Makarov. Međutim, ovog puta situacija je daleko alarmantnija, jer je globalni konflikt zahvatio neke upečatljive svetske metropole kao što su Njujork, London, Pariz i Hamburg. Naravno, i ovog puta vas očekuju neki impresivni urbani pejzaži u čestim skriptovanim momentima, po kojima je serijal i prepoznatljiv. Jedan od njih je i onaj u kome se penjete na trup Ruske podmornice koju ste prethodno sabotirali i primorali da izroni, kada će vas dočekati fantastičan pogled na Menhetn u plamenu i čitavom flotom ratnih brodova, između kojih ćete juriti čamcem samo koji trenutak kasnije (dok ih neprijatelj diže u vazduh). I sada ćete preživljavati iznenadne padove sa velikih visina, eksplozije, avionsku nesreću (kojoj prethodi akcija u beztežinskom stanju), a čak ćete i propadati kroz nekoliko spratova u tenku. Tu su i neizostavni slow motion momenti sa upadima kroz vrata, kao i povremen promene perspektive, gde će vas igra u trenutku prebacivati sa ulice u ulogu topdžije leteće B52 tvrđave. Moramo priznati da je priča ispala sasvim korektna i verujemo da će zadovoljiti one koji su marili za nju. Zamerku bi uputili previše futurističkom i vizuelno neozbiljnom “brifing“ sadžaju između misija koji izgleda kao onaj u igri Crysis 2, a koji jednostavno ne pristaje ozbiljnoj priči.  
 
Ono što nas je razočaralo je totalno arkadno napucavanje, koje je, čini se, unazađeno u odnosu na prethodne igre. Trzaj oružja gotovo i da ne postoji, pa jednim rafalom bez problema možete počistiti desetak neprijatelja (možda nas je Battlefield 3 razmazio). Stvar dodatno pogoršava, odnosno olakšava to što ćete municiju uvek imati na pretek. Stekli smo utisak da se roštiljanje iz SMG-a i teškog mitraljeza jedino razlikuje po zvuku i broju metaka koji izlazi iz cevi u jedinici vremena. Blagi napredak ogleda se u dizajnu urbanih lokacija koje su malo prostranije od onih iz prethodnih igara i daju određenu dozu slobode u taktiziranju, odnsono mogućnost zaobilaženja neprijatelja. Neprijateljski AI je baš onakav kakav očekujete od CoD igre – ne previše pametan i precizan. I sada je lakše ubiti momke koji se neuspešno skrivaju iza zaklona, nego one koji stoji na otvorenom dok vas filuju rafalima. Iritirajuće ručne bombe su i dalje glavni razlog učitavanja checkpointa, a bežanje od istih vam neće olakšati besmrtni saborci koji vam stoje na putu.  
 
I pored svih propusta i reciklaže prisutne na svakom koraku, solidna priča i neki intenzivni skriptovani i povremeno dirljivi filmski momenti su ono po čemu je Infinity Ward poznat (gde je “konkurent” podbacio), a što nas je guralo da kampanju završimo za jedva prihvatljivih 6-7 sati.
 
Ipak, multiplayer je ono za čime CoD fanovi vape, a koji iz godine u godinu postaje sve bogatiji. Iako je mehanika ostala gotovo identična onoj iz prve Modern Warfare igre, novi modovi, mape, oružja i perkovi su očigledno dovoljan razlog za milione igrača da iz godine u godinu plaćaju punu cenu za igru. Nezahvalno je reći da vas u režimu za više igrača čeka bogat sadržaj. Krenućemo od Spec Ops moda koji se vratio u serijal, a koji nudi 16 misija koje možete igrati solo ili kooperativno. Ove misije su prilično zabavne i u tesnoj su vezi sa pričom iz kampenje. Bilo da jurite najbolji skor ili prašite neprijatelje sa ortakom, veliki broj lepo osmišljenih mini kampanja  pružiće vam solidnu dozu zabave pre upuštanja u mulitplayer mečeve. Međutim, kooperativno igranje se ne završava ovde, jer deo Spec Ops-a čini i Survival mod koji će vas baciti protiv talasa sve brojnijeg i jačeg neprijatelja, na istim mapama koje su vam dostupne i u multiplayer-u. Ubijanjem neprijatelja, odnosno preživljavanjem periodičnih najezdi, otključavaju se nova mesta za kupovinu municije, bombi, boljeg oružja i opreme kojima je neophodno da se snabdete ukoliko planirate da ostanete živi barem još malo.
 
 
Nema sumnje da je multiplayer komponenta u svim Modern Warfare igrama bila vraški zabavna, a to se nije promenilo ni sada. Iako inovacija bilo koje vrste nema ni na vidiku, kvantitet je ono što će pružiti sate i sate dobre zabave svim ljubiteljima prepoznatljivog multiplayer recepta. Brza akcija (koja se sada deluje još brže) i poeni koji iskaču na ekranu i otključavaju neiscrpan broj novog oružja, gedžeta i perkove i ovog puta stvaraju zavist koja će vas iznova vraćati u online okršaje. Međutim, dizajn mapa je na neki način nazadovao, pa sada ne nude dovoljno vertikalne slobode i otvorenih deonica pogodnih za snajpere. U pitanju je dizajnerska koja nam se nije dopala, a koja podržava još brže i intenzivnije roštiljanje, od onog koje je već prebrzo za naš ukus. Preko potrebnu dozu svežine donosi Kill Confirmed mod u kome nije dovoljno da skinete neprijatelja, već morate da pokupite njegove identifikacione pločice (dog tag), ako želite da registrujete ubistvo i dobijete poene. Sa druge strane, isto tako možete da poništite ubistvo neprijatelja, ako pre njega pokupite pločice smaknutog igrača iz vašeg tima. Uspešnim korišćenjem oružja igra vas nagrađuje dodacima zbog kojih postaje još efikasnije. Killsstreak-ovi su sada zapravo paketi pomagala koji su podeljeni u Assault, Support i Specialist grupe koje se poprilično razlikuju. Sve ovo je odlično ukomponovano i izbalansirano, baš kao što je to bio slučaj sa prethodnim MW igrama.
 
 
Grafika se jedva pomakla sa mrtve tačke. SSAO efekata kao jedina novina jednostavno nije dovoljan da osveži prastari endžin iz koga je izvučen maksimum još 2007. godine, a zbog koga je svaka sledeća igra izgledala kao ekspanzija, a ne punokrvni nastavak. Tu su i prepoznatljive animacije koje su gotovo identične onima iz druge CoD igre, a koje su blago rečeno prevaziđene i bagovite. Ipak, konstantna akcija i haos na ekranu vam neće dati previše vremena da registrujete ove propuste. Ako im je već ponestalo ideja ili volje da naprave značajna unapređenja na drugim poljima, ono što su još odavno morali da urade (a nisu ni sa ovim nastavkom) je da igru “spakuju“  u novi, moderan endžin. Na žalost, već sada je jasno da se to verovatno neće desiti pre pojavljivanja nove generacije konzola, pa je gotovo izvesno da će i sledeća CoD igra izgledati isto. Kvalitet zvučne podloge je na nivou prethodnih igara, pa o njemu nema svrhe trošiti reči.
 
 
To što se Call of Duty igre prodaju kao alva ne znači da debeli, bogati vlasnik franšize treba da sedi skrštenih ruku i iz godine u godinu prodaje jednolične klonove, bez obzira na skromne apetite miliona igrača koji to rado gutaju. Ipak, tu su i milioni onih (uključujući i nas) koji žele nešto više i drugačije, a oni su već davno digli ruke od ovog imena koja“cupka“ u mestu i svoje slobodno vreme posvetili daleko ambicioznijim nastavcima franšiza koje su dobar primer evolucije u pravom smeru.
 
Ocena: 80
Kvaliteti: – Solidna priča koja je zaokružila trilogiju – Raznovrsne lokacije i dešavanja u kampanji – Gomila kvalitetnih filmskih momenata – Bogat multiplayer i co-op sadržaj – Kvalitetna prezentacija Nedostaci: – Kratka kampanja – Predvidljiv AI – Prevaziđen endžin (grafika) – Bez trunke inovacija (čak i korak unazad u pojedinim aspektima) Sajt: Sajt / Steam Platforma: PC/PS3/Xbox360/ Pinimalni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows XP SP2 / Vista / 7 CPU: Intel Core 2 Duo E6600 ili AMD Phenom X3 8750 Video karta: Nvidia GeForce 8600GT / ATI Radeon X1950 RAM: 2 GB HDD: 16 GB prostora Preporučeni hardverski zahtevi (PC verzija): OS: Windows 7 CPU: Intel Core 2 Duo E8500 ili AMD Phenom II X3 720 Video karta: Nvidia GeForce GTX 260 / ATI Radeon HD 4870 RAM: 4 GB HDD: 16 GB prostora Igrano na PC i PS3 (sledi PC konfiguracija): OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core 2 Duo E8200 3,6 GHz Video karta: GeForce GTX 260 RAM: 4 GB Konekcija: Cable, 4 Mbit / 196 Kbit

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi