Opis igre: Ghost Recon - Future Soldier

Od prve do poslednje igre, Ghost Recon serijal se transformisao do neprepoznatljivosti, u skladu sa trendovima koji su zahvatili industriju. Ovde pre svega mislimo na Call of Duty i Battlefield, kao lokomotive koje predvode žanr, a sa kojom svi žele da se uhvate u koštac, pa čak i poslednji Ghost Recon. Prva igra je bila sinonim za hardkor taktičku pucačinu koju su obožavali svi mazohisti. Sledeća dva Advanced Warfighter nastavka bila su prilično “arkadnija”, ali su i dalje pružala zavidnu dozu izazova i mogućnosti za taktiziranjem. Na žalost (ili sreću), Future Soldier je nasledio samo malo onoga po čemu je serijal prepoznatljiv.

Milan Jović
Igra počinje deonicom u kojoj tim “Duhova” eliminiše konvoj terorista i obezbeđuje bojevu glavu, da bi koji trenutak kasnije ta ista bomba eksplodirala i razrešila ih dužnosti zauvek. Zamku je očigledno neko pripremio, a na vama je da, kao vođi novog tima Duhova, pronađete odgovorne i eliminišete pretnju za dobrobit domovine i čitavog sveta. Ono što sledi je lov na teroriste, ratne profitere, dilere oružjem i korumpirane generale širom Afrike, Azije i Bliskog istoka.  
 
Naravno, i ovog puta igrač je u ulozi vođe novooformljenog tima “Duhova” – elitne četvoročlane grupe opremljene poslednjom vojnom tehnolgijom budućnosti. Svakako najupečatljivija i najkorisnija je aktivna kamuflaža zahvaljujući kojoj operativci postaju pravi neprimetni duhovi, svaki put kada zauzmu “crouch” ili “prone” položaj. Ovo im omogućava da se bez problema provlače pred nos neprijatelju.  
 
Pre svake misije moguće je odabrati opremu koju ćete poneti i to do najsitnijih detalja. Ovde pre svega mislimo na primarno oružje koje možete modifikovati po želji, kao u nijednoj igri do sada. Moguće je promeniti sve počev od okidača i optike, preko dodataka za cev i odabira njene dužine, pa do vrste stabilzatora trzaja i kamuflaže. Svi dodaci koji nisu kozmetičke prirode „na papiru“ utiču na različite karakteristike oružja. Na žalost, arkadno napucavanja i činjenica da ćete kroz igru uglavnom skidati mete sa srednje udaljenosti, nisu probudili želju da modifikujemo „preporučenu“ opremu pre svake misije.  
 
Future Soldier je dobio veliki šamar kada su u pitanju strateška komponenta, planiranje i taktiziranje. Sada igrač nema direktnu kontrolu nad preostalom trojicom članova tima. Tako će oni uglavnom raditi ono što i vi, na svu sreću prilično dobro i spretno i definitivno nisu saborci koji samo služe za ukras, kao kod drugih pucačina. AI članova tima je dovoljno pametan da ostane neprimećen, a pritom će vas obaveštavati uvek kada primati neprijatelja. Zapravo, jedini način da izdate neku naredbu svom timu svodi se na tagovanje neprijatelja pomoću vizira (nadograđene stvarnosti sa plavičastim interfejsom), a zatim i izdavanje naredbe za njihovu sinhronizovanu egzekuciju.  
Sve što je potrebno jeste tagujete željene neprijatelje, a zatim sačekate koji trenutak da članovi tima zauzmu položaj i upere cevi ka svojim metama, a zatim na vašu komandu ispale smrtonosne hice. Ovo zaista funkcioniše i izgleda dobro i predstavlja najefikasniji način za obračunavanje sa većim grupama negativaca. Ukoliko želite da ove masovne egzekucije prođu neprimećeno, potrebno je dobro osmotriti raspored nerpijatelja i njihove patrolne rute, kako bi tagovali one čija smrt neće biti primećena od strane drugih, barem ne pre nego i njih smaknete. Nešto kasnije, dobili smo pristup i dronovima koji su odlični za skeniranje okoline iz vazduha i tagovanje neprijatelja, ali njihova strateška uloga je daleko manja od one koju su imali u Advanced Warfighter igrama.  
 
Jednom kada se to desi, čeka vas klasična cover & shoot mehanika karakteristična za pucačine iz trećeg lica, sa sve preskakanjem zaklona i pretrčavanjem od jednog do drugog. Na žalost, ova “automatizovana” mehanika je netaknuta portovana sa konzola na PC. Iako to nismo ni očekivali, prava je šteta što Ubisoft PC verziji igre nije produbio nekim novim taktičkim elmentima, kao što je to bio slučaj sa prethodnim igrama.  
 
I pored toga što je u pitanju klasična pucačina iz trećeg lica, Ubisoft je ostavio mogućnost da pored pogleda preko ramena (desni klik), neprijatelje nišanite kroz iron sight (pritiskom skrola), odnosno iz perspektive prvog lica, što je i jedini način da primetite efekte optike koju ste nakačili na svoju bebicu. Prava je šteta što iron sight gubi smisao, jer je u većini situacija neprijatelje jednostavno lakše eliminisati iz “difolt” perspektive.  
 
Na srednjem nivou težine igra nije ni malo izazovna, jer smo neprijatelje bez problema skidali sa jednim do dva precizna hica ili granatom koju smo sagnute glave zafrljačili preko betonskog zida. Iskustvo malo produbljuju senzori, koje je poput granata moguće baciti, a koji u određenom radijusu otkrivaju položaj svih neprijatelja, čak i onih iza zidova kroz koje ih je moguće poskidati kao da su na otvorenom. Jednostavno, neprijatelji nisu ni približno toliko izazovni i smrtonosni kao što je to bio slučaj sa prethodnim igrama. Tome ide u prilog i regeneracija zdravlja koja će vas vrlo brzo vratiti u formu, ako uopšte i popijete neki metak. Ukoliko nekim čudom završite imobilisani na zemlji, tu je saborac da vas dozom adrenalina digne na noge.  
 Zasmetalo nam je i to što se igra preterano trudi da dočara koliko je Ghost tim „bad ass“. Tako smo često bili prinuđeni da gledamo neke duge, skriptovane deonice u kojima Duhovi organizovano upadaju kroz vrata i proveravaju sledeću prostoriju. Sve to ispraćeno je u holivudksom stilu, sa drmusavom kamerom iza njihovih leđa, koja se agresivno premešta i fokusira sa jednog operativca na drugog. Ovo ume da zasmeta i tokom igranja, naročito pri pretrčavanju od zaklona do zaklona, kada se kamera spušta iza peta i nekontrolisano drmusa. Ovo je toliko izraženo da može izazvati mučninu i glavobolju kod nekih igrača (upozorenje epileptičarima).  
 
Režim za više igrača podrazumeva multiplayer sa pet modova i kooperativno igranje kampanje sa još tri ortaka, kada je kampanja i najzabavnija. Pored neki standardnih modova, nama najzanimljiviji i najdinamičniji bio je Conflict, u kome se različiti ciljevi dinamično smenjuju na mapama. Gurrilla mod sa druge strane je prilično agresivan, napet i haotičan, jer igra na igrače baca talase sve više bolje opremljenih neprijatelja. Naravno, tu je i gomila oružja, dodataka i gedžeta koje treba otključati napredovanjem.  
 
Future Soldier izgleda zastarelo. Da li je razlog to što je igra predugo bila u razvoju ili nešto drugo, ostaje misterija. Na PC verziju igre su „nakalemljeni“ neki neoptimizovani (DirectX 11) efekti koji proždiru performanse, a da pritom pružaju jedva primetan boljitak u prikazu. Modeli Duhova su prilično detaljni, ali teksture niske rezolucije koje iskaču u daljini su jednostavno ispod proseka za današnje standarde i igru ovog kalibra. Primetan je i manjak poligona, naročito na neprijateljima. Previše nepotrebnih, fensi indkatora na ekranu mogu biti napadani i ne doprinose ozbiljnosti i realizmu karakterističnim za prethodne igre, bez obzira što su i one koristile sličnu vojnu tehnologiju bliske budućnosti. U ovoj igri Duhovi zaista imaju neke fizičke karakteristike duhova, pa tako često prolaze jedan kroz drugog, naročito kada se nađu jedan do drugog iza tesnog zaklona.  
 
Polako ali sigurno, Ghost Recon serijal je počeo da posustaje baš onde gde je bio najjači, a sa poslednjim nastavkom je napravio najveći korak u tom smeru. Da stvar bude još gora, Future Soldier nije dorastao igrama sa kojima želi da se uhvati u koštac. Ipak, sve ovo ne znači da je igra loša. I dalje je tu nadprosečno duboka mehanika (za ovaj tip igara), koja zahvaljujući nekim hi-tech gedžetima nudi neke interesantne načine za stealth pristup i neprimetnu eliminaciju neprijatelja. Prava je šteta što se Ubisoft nije potrudio da iskustvo dodatno produbi na PC-u i portuje je onako kako dolikuje – sa boljim kontrolama, grafikom i optimizacijom.
Ocena: 67
 
Kvaliteti:
– Tagovanje i sinhronizovane egzekucije neprijatelja – Zabavna kampanja u co-op modu – Solidan multiplayer sa gomilom oružja, dodataka i gedžeta koje treba otključati
Nedostaci:
– Šamar u lice Ghost Recon serijalu – Zastarela grafika i grafički bagovi – Loš port u svakom smislu (kontrole, mehanika, grafika, optimizacija,…) – Previše holivudksih momenata
Sajt / Steam
Platforma: PC / Xbox360 / PS3
Minimalni hardverski zahtevi (PC verzija):
OS: Windows XP SP3 / Vista SP2 / 7 SP1 CPU: 3.0 GHz Intel Pentium D / 2.2 GHz AMD Athlon X2 4400+ Video karta: sa 512 MB i podskom za Shader Model 4.0 RAM: 1 GB za Win XP / 2 GB za Win Vista / 7 HDD: 25 GB prostora
Optimalni hardverski zahtevi (PC verzija):
OS: Windows 7 CPU: Intel Core 2 Quad Q9450 / AMD Phenom II X4 910 Video karta: NVIDIA GeForce 460 GTX sa 1 GB RAM: 3 GB HDD: 25 GB prostora
Igrano na:
OS: Windows 7 x64 CPU: Intel Core i5 2500k na 4.2 GHz Video karta: NVIDIA GeForce GTX 460 1GB RAM: 8 GB Konekcija: Cable, 10 Mbit / 1 Mbit

Ostani u toku

Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

Hvala!

Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

Možda vam se svidi